Trinaest godina nakon što je prvi put krenula u proces nabave borbenih aviona, Hrvatska se našla gotovo pa u bezizlaznoj situaciji.
Ministar obrane Damir Krstičević objavio je ono na što smo već mjesecima upozoravali - ugovor za nove avione neće potpisati ni ova Vlada, a MiG-ovi na zemlju moraju 2023. godine. Nove avione Hrvatska do tada ne može nabaviti, a gotovo slična situacija je i s rabljenima. Uz to treba obučiti pilote i mehaničare te stvoriti novu infrastrukturu.
Državnom vrhu to odavno više nije tema jer na neuspjehu se izbori ne dobivaju. Vojnici su, sasvim razumljivo, frustrirani, ali i oni sami snose krivnju za takvo stanje. U kojoj to zemlji, osim u Hrvatskoj, vojni zapovjednici i ministri obrane prvo ustvrde da su nam borbeni avioni potrebni, a onda slijedi ali… “svjesni smo da je to skupo, da se mora voditi briga o zdravstvu, školstvu, socijali”. Nakon takvih riječi svaki ministar financija samo se slatko nasmije, prekriži avione u proračunu i s olakšanjem ide dalje. U normalnim zemljama vojnici kažu što im treba, ministar obrane odradi svoj dio posla, a ministar financija pronađe novac.
Hrvatska danas zato ima mastodonta od međuresornog povjerenstva sa 16 članova. U kojem su valjda svi oni koji su se u vrijeme njegova formiranja igrom slučaju prešetavali hodnicima Vlade. Sedam mjeseci njegova rada rezultiralo je utvrđivanjem već poznatog - što nam to treba i tko nam to može ponuditi te slanjem zahtjeva za ponude. U tih sedam mjeseci nismo saznali ni koliko Hrvatska ima novca za avione. Neozbiljno i smiješno, kao i proces natječaja, zvuči pojašnjenje “kada dobijemo ponude, vidjet ćemo koliko možemo platiti”.
I sada su vojnici ponovo istureni naprijed kako bi naciji objavili da ćemo nadzor zračnog prostora dati strancima jer političari nakon 13 godina nesposobnosti nemaju snage reći “Ispričavamo se - zeznuli smo”. I pritom prekršili Ustav u kojem piše da je suverenitet RH neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv, a prostire se i zračnim prostorom.