Kada Jesenjin u pjesmi pita majku “jesi l’ živa, staričice moja”, pretpostavljam da “staričica” nema sedamdeset godina. S obzirom na to da će jadni pjesnik biti mrtav već u tridesetoj, nakon desetljeća turbulentnih odnosa sa ženama, majka kojoj se obraća možda je u godinama koje se danas zovu “najboljima”.
No ovdje nećemo govoriti o “staričici”, već o “starčiću”, premda se danas ni sedamdeset godina ne smatra “staračkim”, sve to ovisi o onome ili onoj tko ih nosi na leđima. Mračni predmet želje, zvan “bikini”, rodio se tako prije točno sedamdeset godina u Parizu, premda nije točno da dvodijelni kupaći kostimi i prije toga nisu postojali. Dapače, vidimo ih na zidovima starorimskih vila i na Veneri. Vidimo ih na ljepoticama s početka dvadesetog stoljeća. Čak i u dokumentarcu Oktavijana Miletića o kupačicama na Savi u Zagrebu dvadesetih godina. No da nije bilo američkog atomskog eksperimenta na atolu Bikini, nitko se tom atraktivnom dvodijelnom kompletiću ne bi sjetio dati baš to ime. A bikini bez imena bio bi kao ruža bez mirisa! A atomskom djelovanju bikinija na muški um najbolji je dokaz Ursula Andress koja početkom šezdesetih izlazi iz vode u najpoznatijem filmskom kadru svih vremena, a spregu bikinija i erotske mašte tijekom desetljeća pojačavale su Marilyn Monroe, Rita Hayworth, Brigitte Bardot, Sophia Loren… kao i gomile već zaboravljenih djevojaka s plakata što su se desetljećima sedimentirale u tipičnim muškim okruženjima: gostionicama, autopraonicama, mesnicama, pogotovo u kamionskim kabinama.
Ljepotice bez gornjeg dijela bikinija, a na duplerici i bez donjeg preplavile su Playboy, po bijelim otočićima na tijelu jasno se vidjelo da su svoje bikinije skinule tek za potrebe snimanja, a kad je standardna varijanta postala dosadna, pojavili su se trikini, tankini, stringkini, monokini, mikrokini…. svaka vrsta izrezanosti, procijepa i pukotine postala je poželjna, sve do jedne jedine crtice nečega (ili ničega) u stražnjici, kao što se prakticira u Brazilu, ili bez gornjeg dijela po jahtama na Azurnoj obali. Bikini je uvijek fantastično pristajao bikini-božicama. Međutim žena prosječnog izgleda isprobavajući svoj ovogodišnji model u dućanu pred ogledalom nužno osjeti nelagodu, čak i mučninu, kao pred sobom ugleda mladunče tuljana, njok ili safaladu u šarenom grudnjaku i gaćicama. Oh, pa ove godine se zbilja zaokružila, pomisli.
Opet, nerado će se prepustiti strogom kroju jednodijelnog kostima, u kojem će odmah zaraditi upalu mjehura. “Imate li malo veći broj”, zapita skrivajući se iza zavjese sućutnu prodavačicu, koja odgovori “nemamo, to što ste probali je XXL...” “A imate li neki drukčiji model”, sva očajna upita žena, kao da postoji bikini u koji će uspješno spakirati sve one duge zimske noći bez odlaska u teretanu, sva ona izležavanja pred televizorom s keksima pri ruci, svi oni trenuci slabosti kad je posegnula za pizzom ili krumpirićima. “Probajte s ovim”, kaže prodavačica i osvane iza zavjese s crnim strogim kompletom s dubokim gaćama i grudnjakom golemih košara.
Doista, u taj bi se mogla spakirati, uz malu pomoć prodavačice, ali prizor nikako da postane dojmljiv, nikako da ugleda onu primamljivu božicu koja sva mokra izlazi iz vode. Mladunče tuljana, pa mladunče tuljana. Kako da izgubi deset kila u deset dana, pita se. Ili barem šest i pol kila u šest i pol dana? Kakvim desetominutnim treningom smanjiti stražnjicu za deset centimetara? I petominutnim treningom podići grudi za pet centimetara? Možda ste vidjeli oglas “želite li smršaviti ovog ljeta, nazovite broj 6615 i za samo 0,65 kuna otkrit ćete tajnu savršenog tijela”… Možda ste okrenuli taj broj. Dobro znamo da ne može biti tako lako, pa ipak… Svima nam se sviđaju instant-rješenja. I dok dobri stari bikini slavi sedamdeset godina (premda je u stvarnosti stariji od tisućljeća) i dok se ženama koje nisu bikin-božice približava bauk plaže ili bazena, dobro je što ćemo barem na petnaestak dana ljetnih praznika zaboraviti na političku krizu u zemlji. Ili nećemo?!