Rasplet dramuleta s Bandićevim proračunom mogao je zateći i iznenaditi jedino rijetke među nama koji su i dalje romantični u vezi s domaćom politikom, toliko da vjeruju u različite bajke i pripovjedače.
U takve, zbilja slabo uvjerljive fikcije spadaju scenariji poput ovih: da je u Zagrebu tobože pukao desetljećima šivan nadstranački balon koji natkriva i štiti Bandića i njegove poslove. Ili da će predsjednica države ostati nepokolebljiva i čvrsta na svom kursu i sa svojim savjetnicima, usprkos svim pritiscima i uvjetovanjima iz Plenkovićeva HDZ-a. Ili da je Milanović (“pa nema drugoga”) siguran pobjednik sljedećih predsjedničkih izbora ili da se Sandra Švaljek nekoć zaista bila pojavila ne bi li smijenila Bandića ili čak takve nebuloze poput onih da je HNS politička stranka, a Anka Mrak Taritaš idealna liderica lijeve opozicije.
No kako ništa od ovoga ne opstaje izvan snova, od kojih neki, poput onog s Milanovićem na Pantovčaku, graniče s noćnim morama, zdravije je da se zadržimo na javi gdje stvari, nažalost, stoje ovako: u Zagrebu i dalje ne postoji veza ni sinergija između razne, slabašne oporbe Bandiću; zatim nema toga neprincipijelnog što predsjednica ne bi poduzela ako će joj netko zauzvrat obećati drugi mandat; politička ideja Sandre Švaljek bila je, vidimo, toliko snažna i autentična da je, eto, nastavila tinjati u Hrvatskoj narodnoj banci, gdje su je za utjehu zaposlili. HNS pored svega tvrdoglavo nastavljaju u anketama mjeriti kao stranku premda bi po postocima bilo logično da ih se prati kao “Hrvatsku narodnu statističku pogrešku” (HNSP).
Anka Mrak Taritaš, pak, najveću uvjerljivost u političkom djelovanju postiže dok izgovara: “Mi iz Amsterdamske koalicije” jer tu valjda vizualizacija Amsterdama i priziv čežnje za naprednijim dođe kao zapuna rupe nastale od izostanka bilo kakvog sadržaja i bilo kakve ideje. Na makadamskog gradonačelnika “Amsterdamskom koalicijom”. Ako ovo s Amsterdamom ne pali, a izgleda da se slabo prima, vrijeme je već da se razmisli o korištenju nekih drugih toponima koji možda nose novu šansu: na primjer, “Londonska koalicija” ili skraćeno, londoneri.
Šalu na stranu, stvari su ipak ozbiljne i izgledaju otprilike ovako: i Bandić i predsjednica i Švaljek i HNS i Mrak Taritaš i Milanović sljedbenici su i uzgajivači istog, tipično hrvatskog političkog modela dogovora i podjele koji je sav posađen na interesima i sav ispran od morala. S tim da je, prikažimo to ovako prosto, Bandić bog tog modela, a Mrak Taritaš, Švaljek ili Milanović ministranti.
Premda je toliko očito da ga u politici nema, moral je svejedno i dalje nešto na što se pojedini političari s istaknutih pozicija - srećom sad već ipak rijetko - usude javno pozvati dok objašnjavaju vlastite ili poteze svojih suradnika.
“Moj savjetnik Galić podnio je ostavku iz moralnih i etičkih razloga”, pripremila se predsjednica Grabar-Kitarović na pitanja novinara o priličnom političkom potresu na Pantovčaku. Savjetnik Galić bio je doveden na Pantovčak da tamo bistri pitanja nacionalne sigurnosti, ali prije svega da održava ravnotežu u korist drugog čovjeka HDZ-a Milijana Brkića, a sad odlazi, ne naravno zato što bi on ili šefica bili moralno uznemireni, nego zato što on, i još neki, predsjednici predstavljaju nepodnošljiv teret uoči datuma kad će konačno morati objaviti odluku o svojim planovima za mogući drugi mandat.
Može se očekivati da će se s jednakom moralnom tenzijom predsjednica riješiti i ostalih.
Moral je, kaže tako Hrvatski jezični portal, svijest o dužnosti, pošten i savjestan odnos prema svom zvanju. To je osobno poštenje u najširem smislu; ćudoređe, ispravnost, krepost. To je i dosljednost u zastupanju ciljeva.
Gdje bi se točno afera SMS ili politička trgovina u Zagrebu, gdje bi se to uklopilo u ove definicije morala, teško je locirati. No jednostavno je primijetiti kako se moral u javnu sferu uvodi jedino kao objašnjenje ili izgovor, i to tamo gdje ga je najmanje u politici: u namještanjima, podvaljivanjima, obavještajnim spletkama, zakulisnim radnjama i kadrovskim ratovima. Moral u politici povremeno sleti u saborske govore, stranačke deklaracije ili političarske intervjue, no njega pouzdano nema ili ga je neznatno, u tragovima, u praksi i javnim politikama.
Budimo realni, moralni u politici zapravo su izgubljeni u politici. Moral, koji proizlazi iz karaktera, ne traži se niti očekuje kao poželjna kvalifikacija, nego se na njega gleda kao na opterećujući defekt. “Uh, vidi ga, jadan, kako moralizira” ili “A što ćeš s njim, on ti je sav, bidan, nekako moralan”.
Nisu moralni razlozi ono zbog čega se odlazi iz politike. Moralni su razlozi ono zbog čega se u politiku uglavnom i ne ulazi.
I tako, da privedemo kraju ovu malu moralizatorsku vježbu u povodu raspleta “zagrebačke krize” i “rekonstrukcije Pantovčaka”.
Zašto će na kraju otići svi predsjedničini ljudi koji joj sad smetaju?
Pa iz moralnih razloga.
Zašto su trojica “oporbenjaka” spasila Bandića?
Logično: iz moralnih razloga.
Zašto je velika zvijezda zagrebačke “opozicije” Sandra Švaljek zbrinuta u Hrvatsku narodnu banku na lijepu plaću i poziciju?
Što pitaš? Iz moralnih razloga.
A zašto i dalje postoji HNS?
Eh sad, pa ne može baš sve biti iz moralnih razloga.