Sjedile smo u restoranu, nas sedam žena, i jako dobrim pelješkim plavcem nazdravljale prijateljici koja je slavila 50. rođendan. Pričalo se o svemu i svačemu, a onda je razgovor, negdje oko 22.35, otišao u sasvim pogrešnom smjeru - prvo u perimenopauzu pa onda u menopauzu. Znate, u one godine u kojima žena izgubi menstruaciju i u masi slučajeva počne proživljavati zastrašujuću kombinaciju puberteta, trajnog PMS-a i kvara na sustavu za regulaciju tjelesne temperature.
Ukratko, savršena tema da si pokvariš večer slušajući dramatične priče o valunzima i nesanici, nervozi i osteoporozi, pa popiješ koju čašu više i općenito se zbediraš, a u stvari si željela da si svi govore kako su super i za pet.
Vrtjela sam lijepu, oblu čašu sjajnog plavca i jednim uhom ovlaš pratila raspravu o plahtama koje hlade i preparatima od crvene djeteline, a drugim prisluškivala svađu mlađahnog para koji je sjedio za stolom do našeg, kad je prijateljica do mene lupila rukom o stol, onako damski, i rekla: A akne?
Svanulo mi je, magla se razišla i misterij je riješen. Prije nekoliko mjeseci skužila sam da se, tu i tamo, na mojem relativno čistom licu, pojavi akna. Ili na dekolteu. Bljak. Pripisala sam ih pogrešnoj, premasnoj kremi, pretjerivanju s čvarcima, čišćenju lica bebi-maramicama i na kraju, pokušaju neozbiljne tinejdžerice koja živi u meni da se oslobodi tijela sredovječne babe.
Iako sam se radeći u Doktoru u kući često bavila temama vezanim za menopauzu (ima ih puno), čak sam bila i na nekim domaćim i europskim kongresima o menopauzi pa sam teoretski dosta upućena u priču, ne sjećam se vražjih prišteva.
Nisam akne imala od puberteta, a i tad, srećom, nisam trebala onaj neki smrdljivi puder koji su tada (je, davno) propisivali dermatolozi, a od kojeg je lice izgledalo još gore, kao da si na čelo stavila neonski znak: gle, ova cura je u pubertetu i ima akne!
Mislila sam da sam se izvukla, pobijedila barem prištavost, kadli - eto ih opet, ovaj put u kombinaciji s borama i sjedinama. Ma, znam da pokoji prišt nije svjetski problem. Al’ živcira. Radije bih u životu bila među jedan posto žena koje napišu genijalan scenarij za SF-film ili među onih deset posto žena koje spadaju u najbogatije ljude na svijetu. Svakako mi nije drago biti među 15 posto žena koje, kako mi je rekla dermatologinja dr. Jelena Meštrović Štefekov, u perimenopauzi i menopauzi, uz sve ostalo, imaju problema s aknama.
Usput, kažu stručnjaci da se broj prištavaca povećao u svim dobnim grupama. Nitko nije pošteđen (zlobno se smješkam). Po jednom britanskom istraživanju koje sam našla na webu, iz godine u godinu ima sve više i žena i muškaraca u kasnim 30-ima i ranim 40-ima koji imaju pubertetske brige s kožom. Problem je, naravno, u stresu, nepravilnoj prehrani i hormonskoj zbrci, a kod nekih žena i zbog trudnoća. Podatke su, tvrde, prikupili iz čak 1200 klinika iz cijelog svijeta i kažu da se broj odraslih osoba koje traže pomoć zbog akni povećao za više od 200 posto u proteklih deset godina, a 35 posto pacijenata stariji su od 35 godina.
Pa, eto, i ja sam nešto starija od 35. Nda...
- U razdoblju menopauze dolazi do naglog pada razine glavnog ženskog hormona estrogena, što otvara prostor za dominaciju muškog hormona testosterona. Testosteron aktivira, stimulira lojne žlijezde, a posljedica je nastanak akni - rekla je dr. Meštrović Štefekov.
Sljedeće riječi vratile su me u mladost jer terapija se, kako kaže, ne razlikuje pretjerano od one koja se koristi u tinejdžerskim godinama. Samo što smo danas daleko odmaknuli od pudera koji smrdi na sumpor iz moje mladosti.
- Tu su lokalni protuupalni i antibiotski preparati, retinol koji ujedno ima i regenerativni učinak, hidroksi i druge kiseline koje popravljaju oštećenja - nabrojila mi je doktorica. Kaže, ako su baš uporne i teške, mogu se prepisati i oralni antibiotici, izotretinoin ili hormonalna terapija.
Moja prijateljica koja je spomenula akne uz plavac rekla je da si je pomogla i kroz prehranu - uzima manje mliječnih proizvoda. Riješila se bebi-maramica kao glavnog izbora za čišćenje lica. Jako pazi i na čistoću četkica i spužvica za nanošenje šminke i redovito briše zaslon mobitela koji, doista, može zeznuti lice.
Jasno, za sve to treba malo više vremena nego što sam spremna utrošiti na buljenje u svoju facu u ogledalu i bavljenje njome. I nije neki prizor. S druge strane si mislim - lakše će biti podnijeti i valunge i nesanicu ako ujutro u ogledalu ne vidim 50-godišnju prištavu tinejdžericu.