BRISELSKI POUČAK

Sloboda kretanja radnika u EU za Hrvate je i mogućnost, a ne samo opasnost

A worker is seen completing final checks on the production line at Nissan car plant in Sunderland, northern England, June 24, 2010. REUTERS/Nigel Roddis/Files - LR1ECAR0R7RHS
Nigel Roddis / REUTERS

Ilustracija

Za Hrvatsku bolno pitanje odlaska mladih ipak treba gledati s manje emocija i racionalno. Ni za jednu državu nije dobro kada iz nje odlaze mladi zato što kod kuće ne mogu naći posao. I to je posljedica članstva u EU i tranzicija kroz koju su prije Hrvatske prošle i druge države. Svim tim državama sada je bolje. Ne postoje hitne mjere kojima Hrvatska može zaustaviti odljev mozgova, ili odlazak radne snage, bilo one jeftine ili one visokoobrazovane. Od odlaska u druge države gdje mogu naći posao, i tamo biti ravnopravni po pravima kao i domaći radnici jer je i tržište rada jedinstveno, uz ograničenja koje neke države mogu postaviti za državljane novih članica, ljude neće spriječiti neke demografske hitne mjere. One su svakako potrebne, ali njihov učinak neće biti trenutan, već u srednjem i duljem roku. Neki ne odlaze samo zato što u Hrvatskoj ne mogu naći posao nego i zato što u drugim državama mogu naći bolje plaćen posao i bolje uvjete rada.

Također, teško je točno znati broj onih koji su otišli iz Hrvatske u potrazi za poslom u druge članice EU, prije svih u Njemačku i Irsku. Ne postoji jedna jedinstvena baza podataka koja bi nam pomogla da doznamo točan broj. Zato se često spominju brojke koje daju zavodi za zapošljavanje u državama Unije, zatim podaci o prijavama odlaska u inozemstvo (što je vrlo konzervativna brojka jer mnogi ne prijavljuju odlazak). S druge strane, poznato je da nisu samo oni koji žive u Hrvatskoj hrvatski državljani. S hrvatskom putovnicom na rad u države EU dolaze i mnogi iz BiH, a oni se u tim državama vode kao da su došli iz Hrvatske jer su posao dobili kao hrvatski državljani. Može se sa sigurnošću reći da je broj onih koji odlaze iz Hrvatske jako velik, ali točan broj gotovo je nemoguće znati.

Odlazak u druge države EU (ovdje nećemo koristiti izraz “inozemstvo” jer to više nije klasični odlazak na privremeni rad u inozemstvo) pridonio je da se u Hrvatskoj značajno smanji nezaposlenost. Ona je sada, prema podacima Europske komisije, imala rekordni pad. To je prošli tjedan bila dobra vijest za Hrvatsku koja je zasjenjena drugim lošim vijestima. Prema podacima Eurostata, razina nezaposlenosti u Hrvatskoj u siječnju ove godine bila je 9,8 posto, a u isto vrijeme prošle godine 12,2 posto. Time je Hrvatska na samom vrhu EU po postotku smanjenja nezaposlenosti u jednoj godini. Na prvi pogled to bi bio razlog za veliko zadovoljstvo. No, i ta činjenica ima drugu stranu medalje. Hrvatska je još na dnu što se tiče nezaposlenosti jer samo Italija, Španjolska i Grčka imaju veću nezaposlenost od nas. U sličnoj smo poziciji i po nezaposlenosti mladih, što je i dalje ozbiljan problem, usprkos značajnom padu postotka mladih bez posla. U Češkoj je nezaposlenost samo 2,4 posto, na Malti 3,5 posto, a u Mađarskoj 3,8 posto. U Rumunjskoj je stopa nezaposlenosti na 4,6 posto. S iznimkom donekle Češke, u svim drugim srednjoeuropskim i istočnim članicama značajan utjecaj na dramatičan pad nezaposlenosti, ako ne i glavni, ima odlazak u druge države Unije. Rumunjska, Litva i neke druge države izgubile su čak oko 20 posto stanovništva, što je velik demografski problem. No, na taj su način spriječili socijalni krah i riješili teško pitanje velike nezaposlenosti. Sada se pak trend preokreće jer se u nekim državama više ljudi vraća nego što iz njih odlazi.

Za Hrvatsku u ovoj dobroj vijesti o padu nezaposlenosti na 9,8 posto (za godinu dana je broj nezaposlenih smanjen za 47.000) manje je dobra činjenica što je razlog smanjenja nezaposlenost više odlazak mladih u druge države EU i opće smanjenje radne snage nego samo stvaranje novih radnih mjesta i provedba strukturnih reformi. Rezultat je kombinacija svih tih elemenata. Prema procjeni Europske komisije, nezaposlenost će do kraja sljedeće godini pasti na 7,5 posto, što je lakše podnositi nego brojku od blizu 350 tisuća nezaposlenih, koliko ih je u Hrvatskoj bilo 2013., dakle u godini kada smo ušli u Uniju.

Nije dobro što mladi moraju ići, ili žele ići jer je to njihov izbor, u druge države EU. Ali ne bi bilo dobro ni da nisu imali tu mogućnost i da su morali ostati živjeti s roditeljima, ponekad od njihove mirovine. Brza rješenja tog problema, kako bi mladi ostali, u ovom trenutku više zvuči kao parola nego kao realna mogućnost.

Uskoro ćemo obilježiti petu godišnjicu članstva Hrvatske u EU. Bit će to prilika za analize učinka i isplativosti toga članstva. Jesmo li od toga imali koristi ili ne. Ako je suditi prema stavovima građana izraženih u zadnjem istraživanju Eurobarometra, Hrvati su uglavnom ravnodušni kada ih se pita smatraju li članstvo svoje države u EU dobrom ili lošom stvari. Polovica njih ne smatra to ni dobrom ni lošom stvari. Mali je broj onih koji smatraju članstvo lošim, a dobrim to smatra 36 posto naših građana, što je daleko ispod prosjeka EU od 60 posto. Međutim, na pitanje je li, ako se sve zbroji, Hrvatska kao država imala koristi od članstva u EU, više od 60 posto Hrvata odgovara: da. Dakle, čak i kada su ravnodušni prema članstvu, većina je svjesna da imamo koristi od toga. I to je realan i racionalan stav, a da bismo jasnije vidjeli koristi, treba proći još vremena. Da smo bolje bili pripremljeni za članstvo, te bi koristi bile više vidljive nego što jesu.

Ipak, postoji dilema oko nekih prednosti i mogućnosti koje je članstvo u EU otvorilo Hrvatima. To je sloboda kretanja radnika, zbog čega se smatra da je velik broj naših građana, radno sposobnih, napustio državu i otišao raditi u druge članice Europske unije. EU za to ne koristi riječ emigracija jer, ako je tržište rada jedinstveno, onda su se oni samo kretali unutar tog tržišta. Ta mogućnost se, uz slobodu kretanja ljudi, kapitala i robe, smatra jednim od najvećih postignuća uopće projekta ujedinjenja Europe. I, kao što se očekivalo, kao što se to dogodilo i u državama koje su pristupile EU prije nas, mnogi ljudi, posebno mladi, iskoristili su tu mogućnost i otišli raditi u druge države. No, na ovaj fenomen treba gledati iz svih kutova i on, osim posljedica za gospodarstvo u Hrvatskoj i opće demografske strukture ima i pozitivne elemente.

I potpredsjednik Europske komisije Jyrki Katainen je u nedavnom razgovoru za Jutarnji list rekao kako je popravak stanja oko zapošljavanja u Hrvatskoj rezultat i boljeg rasta, jer dok postoji gospodarski rast, nezaposlenost pada, ali da je drugi razlog smanjenje radne snage jer ljudi idu raditi u druge države Unije.

- Lakše je kada neki mladi ljudi idu raditi u druge države, nego kada se radna snaga smanjuje zbog starenja populacije. Vi imate kombinaciju i jednog i drugog, ali kako ekonomija bude išla bolje, tako će se mnogi od ovih mladih i vratiti, i to s iskustvom koje su stekli u drugim državama. Vidjeli smo takav trend, odlaska i povratka, u drugim državama. To je izazov, ali nije kroničan problem u Hrvatskoj. Ako se kronični problemi riješe, onda će ekonomija biti stabilnija, rast i veći i stabilniji, i to će poticati mlade da se vrate. Među tim kroničnim problemima moram svakako izdvojiti restriktivan poslovni okoliš. Liberalizacija i poboljšanje poslovnog okoliša je ključna reforma koja će osigurati investicije i rast - upozorio je taj član Europske komisije.

Za ljude koji žive u manjim ruralnim sredinama, gdje se zatvaraju škole jer nema djece, za one u gradićima i gradovima gdje je sve manje mladih, nije neka utjeha reći da će se stanje u budućnosti popraviti. Ali bez pravih reformi problem će biti još veći. Teško je mladima reći nemojte otići jer ćemo uskoro predložiti mjere, izraditi analize i početi primjenu kako bismo popravili stanje i privukli investicije. Oni ne mogu čekati i prirodno je da iskoriste mogućnost koja im se sada pruža.

Izdvajamo