U svakom priručniku za politički život i preživljavanje, čak i onom “Politics for Dummies” te “Kako muljati hrvatske birače, državu i proračun” lijepo piše: maknuti opasnost što dalje od sebe. Dakle, riječ je o nekoliko razloga zašto se treba riješiti lošeg policajca, čak i ako izmakne DORH-u i novoj istrazi. Policajac je uvijek policajac, a loš policajac je ipak loš policajac. Ako nije bio dobar u policiji, neće ni u politici pa se stoga takve ne promovira.
Glavni je lik posljednje policijsko-obavještajne blamaže, Milijan Brkić, otišao iz policije nakon što je bio smijenjen jer je odbio izvršiti zadatak, ukloniti cestovne demonstrante koji su protestirali protiv optužnice za ratni zločin. Optužnica je bila protiv Norca, a ovaj je policajac pomiješao politiku i policiju pa procjenjivao da bi rastjerivanje demonstranata značilo podizati dodatnu frku pa je odbio poslušnost i sabotirao. Smart?
Onda su ga smijenili, on je smatrao da su ga šikanirali pa je dvije godine kasnije, 2003., otišao iz policije. Vratio ga je Karamarko 2005. i stavio u POA-u, odakle je nastavio karijeru u Ministarstvu unutarnjih poslova. Zarađivao je oko 220 tisuća kuna godišnje, a 2007. godine digao kredit od 560 tisuća eura na 30 godina s kamatom od 4 posto. Vratio ga je za četiri godine. Svih 560 tisuća eura kredita se riješio u četiri godine. U isto je doba posudbom nabavio i lovu za dionice u vrijednosti od preko 500 tisuća kuna.
Kreditirala ga je, inače, Karlovačka banka, a on je kupio i njezine dionice u iznosu većem od 350 tisuća kuna. Karlovačka je, usputno se vrijedi sjetiti, danas predmet sudskog postupka zbog nestanka gomile milijuna. Mora da je to bilo teško razdoblje u životu jer je kreditni dug bio jako velik. Sad je izronilo da je dojavljivao tko je sve pod prismotrom u akciji - Šteta što je kurva. Dosta nezgodno, cinkao je kolege koji su radili svoj, policijski posao. Opet je sabotirao policiju u kojoj je radio.
To su crtice iz biografije radi kojih treba pročitati i onaj dio priručnika koji govore zašto se treba riješiti problematičnog člana. Čovjek je putujuća nevolja, cijela karijera mu je ispunjena problemima. Po definiciji uspješnosti, netko tko nije u stanju mirno obaviti zadatke, nije im dorastao. Nije dobar za posao, pa ni politički.
Lik koji ostavlja tragove realno nije pouzdan i s takvim je samo pitanje vremena kada će se razotkriti sljedeća stvar u koju je upleten. Takvome se ne daje dres za igru, pošalje ga se da skuplja lopte. Lako ga je pronaći po tragu novca. Voli pare, a ne zna ih zaraditi na transparentan način.
Policajac kojemu mediji rekonstruiraju karijeru i nije osobit policajac. Očito sve što radi, radi samo zahvaljujući izmišljenom autoritetu, a ne sposobnosti. Dovoljan je jedan čovjek iz njegove okoline koji ga ne podnosi i otkucat će ga medijima. Uhvate ga kad prepisuje na faksu. Ovo stvarno ne treba objašnjavati.
Stranački razlozi za otpis: nema bolje metode učvršćivanja vlasti nego riješiti se moćnika prošloga gazde. Tada se točno zna tko je pravi gazda. Može i po metodi - fin, a svirep. To masa najbolje razumije.
Postoji javnost: za stranku koja je već jednom osuđena zbog kriminalnih aktivnosti u kojima je novac građana iz proračuna taložila u svojem crnom fondu nema bolje stvari za osvajanje povjerenja nego riješiti se sumnjivih članova. To se onda proglasi beskompromisnim stavom prema kazneno sumnjivim aktivnostima i birači opet mogu biti naivne ovce.
Međutim, postoji i jedan razlog zašto ga zadržati: može dobro poslužiti. Ako je za druge cinkao svoje kolege, što li će tek sada raditi da ostane u igri. Za kraj, možda se sjetiti pouke kurve - nije to bila ljubav, samo lova.