Prije točno godinu dana, u rujnu 2018., Ministarstvo demografije, obitelji, mladih i socijalne politike objavilo je da nešto “ne štima” sa socijalnom pomoći: prema svim raspoloživim podacima, u Hrvatskoj u riziku od siromaštva živi oko 20 posto stanovnika, a socijalnu pomoć prima ih manje od dva posto. Zbog toga je potrebno nešto hitno poduzeti: očito je problem u uvjetima za dobivanje pomoći, koje treba redefinirati, a više je nego upitan i iznos socijalne pomoći od 800 kuna mjesečno za samca, što je gotovo upola niže od linije ekstremnog siromaštva (1500 kuna).
Ministarstvo je to napisalo u osnovnim tezama za novi Zakon o socijalnoj skrbi, koji treba sadržavati sve te (i niz drugih) izmjene, a na snagu je, sukladno planu, trebao stupiti najkasnije ovoga ljeta.
Međutim, od tada do danas Ministarstvo se nije maknulo s osnovnih teza, odnosno Obrasca prethodne procjene, koji je objavilo 14. rujna 2018. Već je i 2019. pri kraju, a ni u planu zakonodavnih aktivnosti resornog Ministarstva za 2020. donošenja Zakona o socijalnoj skrbi - nema.
Pomoć je i dalje 800 kuna (to, prema neovisnim analizama, ne pokriva ni osnovnu mjesečnu prehranu odrasle osobe, da ne govorimo o troškovima stanovanja, odjeće, obuće itd.), uvjeti su i dalje neobjašnjivo rigorozni (osoba ne smije imati baš ništa osim nekretnine u kojoj živi; ima li automobil star 20 godina, gubi svako pravo, a ako nešto legalno zaradi, npr. 500 kuna, za toliko mu se smanjuje socijalna pomoć), a broj primatelja - iako udio građana u riziku od siromaštva stagnira - i dalje neumoljivo pada: lani ih je bilo manje od 73.000, čak 14 posto manje nego godinu dana prije.
Nema sumnje da tome pridonose osjetan gospodarski oporavak i iseljavanje stanovništva, što je stvarno dobra vijest. Ali mizeran iznos i nevjerojatno rigorozni uvjeti još su uvijek glavni razlog što 700.000 evidentno siromašnih građana tu pomoć i ne traži.