Treći program Hrvatske televizije prati oko jedan posto televizijskih konzumenata. Vjerojatno otprilike toliki postotak odraslih građana čita ruske klasike, redovito igra šah ili zna izračunati kamate na kredit. Premalo ih je da bi ih većina i primijetila. Tako je eto i cijeli ovaj program neprimjetan.
U postojećem obliku teško će dugoročno opstati. Treći program nudi niz govornih emisija kulturne i slične tematike, slabo produciranih i monotonih. Televizija inače nije medij za elitnu nego za masovnu publiku, a neće privući ni elitu zbrda-zdola nabacanim sadržajem.
Interesantno je koliko tom, rekli bismo kolektivnom mozgu na javnoj televiziji zapravo nedostaje kreativnosti. Pogledajte samo imena magazinskih emisija, uglavnom idu na Trećem programu: “Treća runda”, “Treći element”, “Trikultura”, “Treća povijest”. Još kad pridružimo “Treću dob”, nije teško zaključiti da je kolektivna mašta na Prisavlju trećerazredna.
Među nabrojanima, pratim ponajprije “Treću povijest” urednika i voditelja Tvrtka Jakovine. Odnosno, pratio sam je, budući da je proteklog ponedjeljka emitirana posljednja epizoda. Format se ukida. Šteta. Poslije tematskog razgovora u studiju slijedio bi film oslonjen uz izabranu temu.
Glavni je Jakovinin problem bio pronaći svaki tjedan barem jednoga relevantnog sugovornika. Jer, koliko u nas, zapravo, ima stručnjaka za kugu iz 1348., Meksičko-američki rat, Inke ili vampire? Eventualno jedan, jedna, dvoje...
Tvrtko Jakovina ima dara za televizijsko predstavljanje. Glas mu nije odviše ugodan, malko “kmekav”, ali je sadržaj govorenog artikuliran a nastup voditeljev prirodno dinamičan. Jakovina je profesionalni povjesničar, sveučilišni profesor i plodan autor, a ovdje je ključno što se ne krije iza autoriteta titule, nego nastupa kao radoznao, dobro upućen novinar. Dakle, ne reklamira vlastitu pamet i učenost, nego nastoji i on štogod naučiti od sugovornika.
U posljednjoj emisiji ugostio je dr. Tomislava Pletenca, kolegu sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, antropologa i etnologa koji se, među ostalim, zanima za vampire, vampirsku književnost, mitove i metaforiku. Uz njega, ugostio je anglisticu Tatjanu Jukić, i inače najčešću svoju gošću, koja o temi lijepo zbori, ali nije osobito upućena. Čudi me što nije pozvao Pletenčeva jedinog izazivača kad je posrijedi ova tema, Borisa Perića, također Varaždinca, germanista i vampirologa. Perić i Pletenac znaju o vampirskoj književnosti, filmu, mitovima i korijenima upravo bizarno mnogo i sastavili su zajedno, ili odvojeno, nekoliko učenih spisa…
Bilo kako bilo, Trećoj povijesti je odzvonilo. Glogov kolac već je prošišao kroza njezino srce. Ponavljam: šteta. Od Jakovine i njegovih gosti štošta se dalo naučiti. Međutim, u nas se nerado povijest uči. Naš narod i političari skloniji su tome da je ponavljaju, i ne znajući, i uglavnom kao farsu...