Ante Ramljak Vladin je povjerenik za Agrokor, Ivica Todorić otišao je iz Agrokora, računi su odblokirani, banke spremne za prvih 150 milijuna kredita za povratak koncernove likvidnosti. Znači, dobro je.
Može li Ante Ramljak spasiti Agrokor?
Ne može, ali to je pogrešno postavljeno pitanje. Ramljak je u ovom trenutku bio najbolji izbor za nemoguću misiju, čovjek s izuzetno širokim krugom kontakata, a za razliku od bivšeg Siemensova šefa Uwea Gregoriusa, udomaćen u lokalnom načinu razmišljanja i vođenja biznisa.
Ni to međutim nije najvažnije.
Ako ćemo po čemu pamtiti ovaj slijed događaja, pamtit ćemo brzinu političke reakcije i spremnost da se po kratkom postupku donese niz nimalo popularnih odluka. Jer spašavanje Agrokora (iako ne nužno i Ivice Todorića) mnogima se i dalje čini svetogrdnom akcijom.
Što će se dalje događati s Agrokorom?
Koncern ne mora nužno preživjeti krizu, važno je da preživi što više kompanija koje su bile njegovom jezgrom. Ledo, Jamnica, PIK Vrbovec, Agrolaguna, Zvijezda mogu preživjeti i samostalno, oslobodi li ih se jamstava za dugove koji nisu njihovi.
Konzum i Mercator mogu, kao što je svojedobno i bilo zamišljeno u ideji o "Konzumatoru", objedinjeni možda već i za godinu izaći na tržište kapitala i nastaviti samostalni život, ili se utopiti u nekom od velikih lanaca. To zapravo više i nije naš problem.
Jednom kada tvrtke iz ugroženog sustava samostalno zažive, njihova je budućnost pitanje za njihove uprave.
Jesmo li na slučaju Agrokor naučili lekciju?
To ćemo znati uskoro.
Jesmo, ako se Vlada ne zaustavi na lexu Agrokor, nego što je brže moguće Saboru predloži set zakona koji će spriječiti ponavljanje Agrokorova modela rasta i ako se sustav naplate vrati u zakonom već propisane rokove koji će jednako štititi sve sudionike tržišta.
Ostane li sve po starom, lekciju možemo smatrati uzaludnom, a ponavljanje neizbježnim.