Što se dogodi kada Luka Modrić na terenu dobije pratnju previše savjesnog bodyguarda? Dvije stvari. Prva, Modrić se inteligentno naruga suparničkom pokušaju izolacije tako da se na trenutak skloni u skrovit zakutak i oslobodi mjesto na centru mladim lavovima. Rezultat toga bude vodeći gol za Hrvatsku, plod suradnje Nikole Vlašića koji je osvojio loptu, razigrao Brekala i nakon trideset metara sprinta dočekao da mu se ona vrati na adresu, tamo na vrhu kaznenog prostora, odakle će pogoditi mrežu.
Druga posljedica manje je zabavna i zapravo uopće nije ugodna. Predug Modrićev boravak u društvu ‘gorile’ loše utječe na igru Hrvatske. 34-godišnjak je već cijelo desetljeće njezin metronom, on udara ritam, čas uspori igru i pospremi loptu u sef, čas serijom brzih dodavanja osvoji prostor. Kada mu policijskom pratnjom oduzmete kisik, na škrge odjednom disati krene cijela momčad. A dobar dio sinoćnje utakmice u Cardiffu ‘vatreni’ su disali na škrge...
Jonathan Williams zove se nogometaš koji je od Ryana Giggsa dobio zaduženje da se pretvori u Modrićevu sjenku i činio je to marljivo punih 67 minuta dok se nije ispuhao. “Zašto me pratiš u stopu”, pitao je Modrić u 7. minuti igrača Charltona. “Samo želim biti pri ruci turistima, mogu ti pokazati zanimljive pubove u Cardiffu”, gradio se začuđenim Williams.
Dvadeset minuta poslije Modrić je nervozan, “prijavit ću te da si stalker, ozbiljno ti kažem, dobit ćeš sudsku zabranu prilaska za 50 metara”, zaprijetio je. “Oprostite, samo sam htio pitati jesu li ove dvije funte vama ispale iz džepa”, pravio se ludim ovaj dvojnik onog strašnog Thomasa Gravesena, ćelavog veznog igrača s plućima maratonca koji je svojedobno bio važna karika Evertona.
Eh, sad u igri asocijacija Everton nas prirodno vodi do Nikole Vlašića. Tu negdje, dvjestotinjak kilometara sjevernije, na Goodison Parku, hrvatski reprezentativac nije dočekao ozbiljnu priliku, a sinoć je u više navrata zorno dočarao ‘toffeesima’ da je kalibar koji bi tamo prije ili kasnije izrastao u klasu.
Luka Modrić
Vlašić koristi prilike koje mu Dalić ukazuje, gol Slovacima, gol Velšanima. Svoje partiture sličnom predanošću u ovoj kampanji odrađuje i Josip Brekalo, što se na drugoj strani ne može kazati za Matea Kovačića. Ako je u Chelseaju pronašao klub po mjeri i minutažu za kojom je čeznuo, u nacionalnoj momčadi Kovačić i dalje igra pod ručnom, bez većeg upliva na zbivanja pred suparničkim golom. Spletom okolnosti i sudačkog kriterija na kraju ispada i sukrivac za izjednačenje Velšana.
Remi je vjerojatno najpravedniji ishod meča u kojem su Bale i njegovi ‘zmajevi’ ostali bez napalma sve do sudačke nadoknade prvog dijela. Onda su ih zvižduci nezadovoljne publike trgnuli iz letargije i Velšani su s(p)retno stigli do pogotka. U nastavku su bili za nijansu bolja momčad, ali opet ne tako dominantni da bi utakmicu okrenuli naglavce.
Niti nakon izlaska Williamsa iz igre, kada je Modrić napokon mogao prodisati, Hrvatska nije znala uhvatiti zamah i približiti se bodovima koji bi joj osigurali plasman na završnicu Eura.
Sada je prisiljena čekati rasplet do posljednjeg kola i meča sa Slovacima na Rujevici. Na papiru tamo nitko osim Dalićevih nogometaša ne može biti favorit, ali iz igre je za taj meč ispao standardni stoperski dvojac Lovren - Vida, a Modrić je zbog ozljede na kraju napustio teren.
Priča više nije tako jednostavna kakvom se do jučer činila...