Otrčati pola za manje od 2 sata.
Naučiti flossati.
Sjuriti se skateom 30 metara.
Dovršiti čitanje one lude knjige.
Prestati vjerovati u Djeda Mraza ili makar u izborna obećanja.
Da sam stvarno hrabar, dodao bih i kako ću vrijeme vlastitog nagovaranja da skočim s one stijene svesti na manje od pola sata, ali moram si nešto ostaviti i za sljedeću novogodišnju rezoluciju.
Ustvari je grozno koliko je društvo predvidivo. Svake godine obećamo si da ćemo biti malo pametniji i mudriji i taman sve napravimo da tako bude, a onda se pojavi netko tko nas vrati dva koraka unatrag, prema dinosaurima. Iako su oni prema svemu sudeći bili sasvim kul ekipa.
U sljedećoj će godini hrvatska predsjednica postati ljevičarka. Ili makar modernoshvaćajuća žena. Razumjet će druge žene. Razumjet će strance. Razumjet će slabije. Neće im se više rugati, neće koketirati s povijesnim revizionistima, družiti se s ljudima sramne prošlosti i sadašnjosti, neće nagovarati ljude da napuste svoju domovinu, neće im muljati o tome kako troši njihov novac, neće ih blamirati po sportskim natjecanjima i pjevati na sumnjivim slavljima, neće trčkarati za predsjednicima SAD-a i Ruske Federacije, postat će predsjednica koja ne izaziva zgražanje. Tajne službe više neće prijetiti automobilskim naletom kada otpuštaju u njeno ime, kada će odgovarati ugroženima u ovoj zemlji, npr. Srbima, neće im se rugati da su si sami krivi, neće na fejsu pokazivati da odstupa od suvremenog svijeta koji poštuje i prihvaća standarde kao što je Marakeški sporazum, neće sugerirati drugim državama, kakva je primjerice Bosna i Hercegovina, kako da uredi odnose u njoj, bit će predsjednica kakvu trebaju mala država i njeni stanovnici.
Premijer je isto skužio ideju novogodišnje rezolucije. I njemu se čini da je 1. siječnja idealan dan za sve drugačije, novo i bolje. Pohvalio se da je spasio HDZ, da više nisu nikome dužni, da su vratili 18 milijuna kuna, a u plusu sljedećih 12, da su podigli rejting, da su donijeli nove interne propise, i da, čim se riješi afera SMS stranka će biti jedna lijepa filantropska zajednica. Nešto kao humanitarno društvo bez granica, upgrade ekipa za bolje sutra i najljepše jučer, onaj dobri zbor samaritanaca koji tumara svijetom i cvijećem obasipa murju. Uostalom, s SMS aferom on nema veze, afera je ionako usmjerena protiv njega i ne ostaje mu drugo nego gledati kako će Milijan Brkić morati otići. I naravno da se nikoga ne tiče što je i opet HDZ uvučen u priču o paralelnom obavještajnom svijetu, što su ljudi koji predstavljaju HDZ i kojima stranka daje visoke, ugledne pozicije, da bi se HDZ njima ponosio, upleteni u gadljive obavještajne igre koje govore kako je cijeli državni aparat na usluzi polusvijeta. On će vjerojatno u novogodišnjoj rezoluciji napisati da se mora izvući iz afere vojnih aviona, one sumnjive kupnje starih letjelica koje imaju tri različite cijene, za koje nikome nije jasno zašto ih kupujemo, a kamoli zašto kupujemo one koji bi ionako bili otpisani kao zastarjeli. Vjerojatno ćemo zbog toga biti izvor smijeha i zabave na svakom vojnom aeromitingu ili sastanku kaplara NATO-a, ali nema veze, bitno je da je ministar obrane sretan čovjek. Iako ih plaćamo kao da ih za nas radi Muskova tvornica i da ćemo svi dobiti besplatan krug oko Zemlje. I škole će nam biti super, radnici Uljanika bit će spašeni, turizam još uspješniji, a zdravstvo takvo da ćemo organizirati turističke obilaske liječnika iz ostatka svijeta ne bi li vidjeli kako brinemo o najmlađim pacijentima i dajemo im lijekove koji im trebaju bez protestnih marševa po Omišu i inspekcija koje provjeravaju koji od pet liječnika nije skužio opasnost gripe kod devetogodišnjih dječaka. I sudstvo ćemo riješiti, nagovorit ćemo sve suce da jednostavno rade svoj posao, da ne budu šeprtlje u onim suđenjima koja su i započeli i da uistinu donose presude koje imaju veze s kaznenim djelima. Iako, sve se ovo, a samo je riječ o stvarima koje je bilo nemoguće zaobići, nije niti moralo dogoditi. Tada bi novogodišnje rezolucije prvih ljudi mogle biti ozbiljne, mogle bi biti popis nečega dobrog čemu će se posvetiti. Kada bi prvi ljudi ove zemlje donijeli novogodišnje rezolucije, to bi samo bio popravak nemara, ignoriranja, laganja, prevara i obmanjivanja kojima su građani bili izloženi, cijena koju su platili kako bi oni mogli živjeti u svom svijetu.
A ako se ikada ostvari ovakva rezolucija, onda će ova zemlja biti ona super zemlja jednakih i sretnih ljudi koji su plaćeni za svoj posao i koji imaju šansu i pravo planirati neko sutra. Bilo bi to genijalno, točno ono što su svi ljudi ovdje htjeli. Ali, rezolucije znače i neko odricanje i napor, trud i zalaganje, nešto hrabrosti i veliku odlučnost. Zato je vrag s novogodišnjim rezolucijama i zato novogodišnje rezolucije ne smiju biti suviše ozbiljne jer su podsjetnik na trenutke kada smo vjerovali u sebe, nadajući se da možemo biti bolji ljudi. I zato ih nikad nećete čuti od lidera.