Europska komisija danas objavljuje godišnji paket proširenja i pojedinačne izvještaje o napretku država u tom procesu, što uključuje države zapadnog Balkana i Tursku. U sadržaju neće biti ničega novog. Kritike zbog nedovoljnog napretka u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala, sporosti u reformi pravosuđa, političkog utjecaja na javne službe i tako dalje. I sve te poruke bit će gotovo identične za sve države sa statusom kandidata i tzv. potencijalne kandidate poput Kosova i Bosne i Hercegovine. S pravom bi netko mogao reći da bi se slični izvještaji mogli raditi i o nekim sadašnjim članicama Europske unije u kojima stanje vladavine prava nije puno bolje. No ovoga se puta EU bavi onima koji žele, a ne onima koji su već u Uniji.
Objava izvješća o napretku glavni je događaj godine za proces proširenja koji se prije iščekivao s velikim zanimanjem. Novinari su se pokušavali dočepati nacrta tih izvještaja, diplomati država o kojima su se oni izrađivali strepili su kako će se sročiti rečenice o korupciji i organiziranom kriminalu. Znali su da kritike za to neće moći izbjeći, ali su se uvijek nadali formulacijama koje će im dati dovoljno prostora za relativizaciju. Dvorane u Europskom parlamentu i ona za press konferencije u sjedištu Europske komisije bile su pune.
Osim sadržaja koji pokazuje da države zapravo nisu previše odmaknule u procesu, sve ostalo je drugačije. Dvorana u Europskom parlamentu u kojoj će povjerenik za proširenje Johannes Hahn predstaviti izvještaje bit će poluprazna ili gotovo prazna. Nije tako samo zbog toga što su bili europski izbori, što su neki zastupnici izgubili mandate, nego više zbog toga što malo koga zanima proces proširenja EU. Osim novinara iz država regije te nekih agencija koje to moraju pratiti po zadatku, ovi izvještaji više nikoga ne zanimaju. Zaokupljena drugim izazovima, Unija je pomalo zaboravila na proces proširenja.
Sada, nakon europskih izbora, glavna briga EU je kako izabrati predsjednika Europske komisije, potom i šefove ostalih institucija EU, kako usvojiti višegodišnji proračun. Na upozorenja da se premalo ili gotovo uopće ne govori o proširenju neki diplomati zapadnih država uzvraćaju kako je bolje da se ništa ne govori jer kada se govori, to je najčešće u negativnom kontekstu.
Koliko je zapravo proširenje nepoželjna tema govori i sama činjenica da su ovi izvještaji, koji su inače trebali biti usvojeni i objavljeni u travnju, pomaknuti za vrijeme nakon europskih izbora. Nathalie Loiseau, nositeljica liste francuskog predsjednika Emmanuela Macrona na europskim izborima, pohvalila se da je osobno spriječila otvaranje pregovora s Makedonijom i Albanijom dok je bila ministrica za europska pitanja. Nisu protiv proširenja populisti i ekstremisti u EU nego više od njih liberali. Upravo su Nizozemska i Francuska, gdje su liberali na vlasti, najskeptičnije po tom pitanju.
Sada kad se završava mandat Europske komisije na čelu s Jean-Claudeom Junckerom, koji je mandat i počeo najavom da “proširenja neće biti u mome mandatu”, jasno je da nema neke volje za proširenje u EU niti pretjerane volje među državama regije i u Turskoj za ispunjavanje uvjeta za napredak prema članstvu. Turska je priča za sebe. Ona je pregovore otvorila davne 2005. godine, isti dan kad i Hrvatska, nije otvorila ni polovicu poglavlja, a samo se čeka trenutak kada će EU smoći snage i reći da tu državu uopće ne vidi kao kandidatkinju i buduću članicu, ili će sama Turska skratiti muke Europskoj uniji i sama odlučiti da više i ne želi biti kandidat ako joj se stalno poručuje da nikada neće ući u EU, kao što je proteklih dana poručivao glavni kandidat za budućeg predsjednika EK Manfred Weber.
Naravno da će Europska komisija nabrojiti nekoliko važnih odluka u procesu. Nabrojit će da su Crna Gora i Srbija otvorile nekoliko poglavlja, da je BiH aplicirala za članstvo, pa čak uspjela poslati odgovore na pitanja Komisije. Da je Kosovo sklopilo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, da je Makedonija riješila dugogodišnji spor s Grčkom. Sve te rezultate ne treba podcijeniti. Ali kada se sve to stavi u vremenski okvir, jasno je da sve predugo traje, a postizanje cilja nije na vidiku u sljedećih deset godina.
Ovakva situacija je zabrinjavajuća jer će utjecati na povećanje napetosti u regiji. Situacija na Kosovu, uz tenzije na sjeveru države, primjer je kako se lako mogu uzburkati strasti u regiji. Zato bi EU u sljedećem mandatu Komisije morala iskrenije i jasnije pristupiti procesu proširenja, dati nadu državama da mogu računati na članstvo, ali prestati štititi političare koji su odgovorni za visoku razinu korupcije i spore reforme.