PIŠE ROBERT BAJRUŠI

Suspektne poruke Bartolomejeva posjeta

Greek Orthodox Ecumenical Patriarch Bartholomew leads the Epiphany ceremony in Istanbul January 6, 2015. Greek Orthodox faithful swam to retrieve the wooden crucifix thrown into the Golden Horn in Bosphorus by the Greek Orthodox Ecumenical Patriarch Bartholomew during Epiphany Day celebrations. REUTERS/Osman Orsal (TURKEY - Tags: RELIGION SOCIETY) - RTR4K870
REUTERS

U nekim drugačijim, normalnim prilikama dolazak Bartolomeja, neslužbeno prvog među pravoslavnim patrijarsima, trebao bi biti razlog za zadovoljstvo i ocjenu da se radi o novom koraku u širenju ekumenizma. Bartolomej u Zagreb i Jasenovac stiže na poziv Srpske pravoslavne crkve i predviđeno je da patrijarh vaseljenski i carigradski s arhijerejima i sudionicima Konferencije "Novomučenici: perspektiva II" posjeti područje na kojem je bio logor smrti Jasenovac.

U subotu 10. rujna patrijarh Bartolomej i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej u povodu obilježavanja 75 godina od stradanja Svetih mučenika jasenovačkih služit će liturgiju u hramu Rođenja svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu, i na kraju, posvetiti obnovljeni Episkopski dvor u Pakracu.

Bartolomej je predstavnik umjerenijeg krila među pravoslavnim crkvama i zagovornik suradnje s Katoličkom crkvom. Nekoliko puta sastao se s papom Franjom, a njihov idući susret predviđen je za dva tjedna u Asizu na Svjetskom danu molitve za mir. Zašto se onda ipak može očekivati da Bartolomejev dolazak u Hrvatsku sadrži i prilično suspektne političke poruke?

Uglavnom zbog nepromijenjene politike Srpske pravoslavne crkve, ali i državnog vodstva Srbije, prema Hrvatskoj. Iako s obzirom na revijalizaciju medija može izgledati kako se radi o ekscesnim izjavama koje dolaze iz SPC-a, u stvarnosti riječ je o kontinuiranoj strategiji dramatičnog preuveličavanja srpskih žrtava u II. svjetskom ratu, i posljedično, izjednačavanja Republike Hrvatske s NDH i ustaškim režimom. I to ne iz usta nekakvih četnikoidnih radikala ili bizarnih političara kao što je Aleksandar Vulin, nego samog patrijarha Irineja i Svetog sinoda SPC-a.

Početkom ove godine, Irinej je položaj Srba u Hrvatskoj usporedio sa situacijom u NDH. "Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživjelo više od milijun njihovih predaka", izjavio je Irinej, koji je kasnije malo reterirao i objasnio da "žrtvu treba pamtiti, ali treba biti sposoban opraštati, ali Srbi nemaju bliže od Hrvata, a ono što se dogodilo u prošlosti treba biti opomena za budućnost".

Uskoro je Sveti sinod SPC-a na proljetnom zasjedanju usvojio zaključke koji sadrže eksplicitnu ocjenu kako "u Hrvatskoj ustašoidni šovinisti harangiraju protiv Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda" kao i da su odnosi SPC-a s drugim kršćanskim crkvama i zajednicama, kao i s Jevrejskom zajednicom i Islamskom zajednicom Srbije, tradicionalno dobri i korektni, "što se, nažalost, nikako ne može reći za odnose s ekstremističkim krugovima u Rimokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj i u BiH, kao ni za odnose s takvim krugovima u Islamskoj zajednici BiH i Islamskoj zajednici u Srbiji".

Posve iste stavove periodički ponavljaju vodeći srpski političari pa je premijer Aleksandar Vučić u travnju ove godine izjavio da je "za četiri godine ubijeno 500.000 Srba, drugi izvori tvrde da je konačan broj 700.000", a predsjednik Tomislav Nikolić je ustvrdio da je u Jasenovcu ubijeno "na stotine tisuća Srba, Židova i Roma".

"Govorimo o više od 700 tisuća žrtava jasenovačkog logora, od čega 360 tisuća u Donjoj Gradini", precizirao je Nikolić. NDH je bila zločinačka država, međutim stavovi vodećih srpskih dužnosnika i crkvene hijerarhije su jako daleko od stvarne istine. Najprecizniji su rezultati istraživanja poznatih demografa Bogoljuba Kočovića i Vadimira Žerjavića, koji su došli do sličnih zaključaka o broju ubijenih Srba u NDH. Kočović je izračunao da se radilo o 370.000 osoba, a Žerjavić o 335.000. Vrlo veliki brojevi, ali višestruko manje nego što tvrdi beogradska propaganda. Tako da ispod radara ostaju i rijetka upozorenja iz Srbije da treba prekinuti s iznošenjem sumanutih brojki o žrtvama. Slično se moglo čuti čak i od Veljka Đurića Mišine, direktora beogradskog Muzeja žrtava genocida, koji je u Politici prilično jasno rekao o čemu se radi:

"Procjene o broju stradalih u Jasenovcu ili na teritoriju NDH znatno se razlikuju, i to najčešće zbog želje određenih grupa da ubiru što veći broj političkih poena. Određene grupe u Srbiji u ime patriotizma licitiraju i manipuliraju srpskim žrtvama najviše radi što bolje političke propagande, a ishod revizije broja žrtava sigurno se ne bi svidio mnogim narodima, ali najviše našem", objasnio je Đurić.

Sličan zaključak iznio je i Dragan Cvetković, beogradski povjesničar i viši kustos Muzeja genocida: "Kolege iz Spomen-područja Jasenovac personalnom identifikacijom došli su do broja od oko 80.000 i nastavljaju s radom. Mi u Muzeju imamo podatke o oko 88.000 stradalih i idemo dalje. Moja je procjena, na osnovi dosad raspoloživih podataka i demografskih analiza, da se broj stradalih kreće između 122.000 i 130.000. Jesam li u pravu, to će vrijeme pokazati".

Baš kao što će vrijeme, i to vrlo brzo, pokazati postoji li u Srpskoj pravoslavnoj crkvi spremnost na prihvaćanje povijesne istine i odmicanje od Jasenovca kao egide za nametanje krivnje Hrvatskoj. Bartolomejev posjet mogao bi predstavljati prvi korak u promjeni takve politike, iako sumnjamo u takav rasplet. Velikosrpska politika ima jako duboke korijene.

Izdvajamo