U nekim drugačijim, normalnim prilikama dolazak Bartolomeja, neslužbeno prvog među pravoslavnim patrijarsima, trebao bi biti razlog za zadovoljstvo i ocjenu da se radi o novom koraku u širenju ekumenizma. Bartolomej u Zagreb i Jasenovac stiže na poziv Srpske pravoslavne crkve i predviđeno je da patrijarh vaseljenski i carigradski s arhijerejima i sudionicima Konferencije "Novomučenici: perspektiva II" posjeti područje na kojem je bio logor smrti Jasenovac.
U subotu 10. rujna patrijarh Bartolomej i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej u povodu obilježavanja 75 godina od stradanja Svetih mučenika jasenovačkih služit će liturgiju u hramu Rođenja svetog Jovana Krstitelja u Jasenovcu, i na kraju, posvetiti obnovljeni Episkopski dvor u Pakracu.
Bartolomej je predstavnik umjerenijeg krila među pravoslavnim crkvama i zagovornik suradnje s Katoličkom crkvom. Nekoliko puta sastao se s papom Franjom, a njihov idući susret predviđen je za dva tjedna u Asizu na Svjetskom danu molitve za mir. Zašto se onda ipak može očekivati da Bartolomejev dolazak u Hrvatsku sadrži i prilično suspektne političke poruke?
Uglavnom zbog nepromijenjene politike Srpske pravoslavne crkve, ali i državnog vodstva Srbije, prema Hrvatskoj. Iako s obzirom na revijalizaciju medija može izgledati kako se radi o ekscesnim izjavama koje dolaze iz SPC-a, u stvarnosti riječ je o kontinuiranoj strategiji dramatičnog preuveličavanja srpskih žrtava u II. svjetskom ratu, i posljedično, izjednačavanja Republike Hrvatske s NDH i ustaškim režimom. I to ne iz usta nekakvih četnikoidnih radikala ili bizarnih političara kao što je Aleksandar Vulin, nego samog patrijarha Irineja i Svetog sinoda SPC-a.
Početkom ove godine, Irinej je položaj Srba u Hrvatskoj usporedio sa situacijom u NDH. "Danas Srbi strahuju da ne dožive ono što je doživjelo više od milijun njihovih predaka", izjavio je Irinej, koji je kasnije malo reterirao i objasnio da "žrtvu treba pamtiti, ali treba biti sposoban opraštati, ali Srbi nemaju bliže od Hrvata, a ono što se dogodilo u prošlosti treba biti opomena za budućnost".
Uskoro je Sveti sinod SPC-a na proljetnom zasjedanju usvojio zaključke koji sadrže eksplicitnu ocjenu kako "u Hrvatskoj ustašoidni šovinisti harangiraju protiv Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda" kao i da su odnosi SPC-a s drugim kršćanskim crkvama i zajednicama, kao i s Jevrejskom zajednicom i Islamskom zajednicom Srbije, tradicionalno dobri i korektni, "što se, nažalost, nikako ne može reći za odnose s ekstremističkim krugovima u Rimokatoličkoj crkvi u Hrvatskoj i u BiH, kao ni za odnose s takvim krugovima u Islamskoj zajednici BiH i Islamskoj zajednici u Srbiji".
Posve iste stavove periodički ponavljaju vodeći srpski političari pa je premijer Aleksandar Vučić u travnju ove godine izjavio da je "za četiri godine ubijeno 500.000 Srba, drugi izvori tvrde da je konačan broj 700.000", a predsjednik Tomislav Nikolić je ustvrdio da je u Jasenovcu ubijeno "na stotine tisuća Srba, Židova i Roma".
"Govorimo o više od 700 tisuća žrtava jasenovačkog logora, od čega 360 tisuća u Donjoj Gradini", precizirao je Nikolić. NDH je bila zločinačka država, međutim stavovi vodećih srpskih dužnosnika i crkvene hijerarhije su jako daleko od stvarne istine. Najprecizniji su rezultati istraživanja poznatih demografa Bogoljuba Kočovića i Vadimira Žerjavića, koji su došli do sličnih zaključaka o broju ubijenih Srba u NDH. Kočović je izračunao da se radilo o 370.000 osoba, a Žerjavić o 335.000. Vrlo veliki brojevi, ali višestruko manje nego što tvrdi beogradska propaganda. Tako da ispod radara ostaju i rijetka upozorenja iz Srbije da treba prekinuti s iznošenjem sumanutih brojki o žrtvama. Slično se moglo čuti čak i od Veljka Đurića Mišine, direktora beogradskog Muzeja žrtava genocida, koji je u Politici prilično jasno rekao o čemu se radi:
"Procjene o broju stradalih u Jasenovcu ili na teritoriju NDH znatno se razlikuju, i to najčešće zbog želje određenih grupa da ubiru što veći broj političkih poena. Određene grupe u Srbiji u ime patriotizma licitiraju i manipuliraju srpskim žrtvama najviše radi što bolje političke propagande, a ishod revizije broja žrtava sigurno se ne bi svidio mnogim narodima, ali najviše našem", objasnio je Đurić.
Sličan zaključak iznio je i Dragan Cvetković, beogradski povjesničar i viši kustos Muzeja genocida: "Kolege iz Spomen-područja Jasenovac personalnom identifikacijom došli su do broja od oko 80.000 i nastavljaju s radom. Mi u Muzeju imamo podatke o oko 88.000 stradalih i idemo dalje. Moja je procjena, na osnovi dosad raspoloživih podataka i demografskih analiza, da se broj stradalih kreće između 122.000 i 130.000. Jesam li u pravu, to će vrijeme pokazati".
Baš kao što će vrijeme, i to vrlo brzo, pokazati postoji li u Srpskoj pravoslavnoj crkvi spremnost na prihvaćanje povijesne istine i odmicanje od Jasenovca kao egide za nametanje krivnje Hrvatskoj. Bartolomejev posjet mogao bi predstavljati prvi korak u promjeni takve politike, iako sumnjamo u takav rasplet. Velikosrpska politika ima jako duboke korijene.