Razgovaraju mobitelom, ne vežu pojas, voze alkoholizirani i to kroz crveno, pretječu gdje ne smiju, voze u suprotnom smjeru, nabrijavaju brzinu... Za sve te ‘baje’ od danas se piše poprilično crno. Novčanici će im opustošiti, automobili biti duže u garaži. Naravno, uz uvjet da zakonske promjene zaista budu i primijenjene. Sve u svemu u život je krenuo izmijenjeni Zakon o sigurnosti prometa na cestama oko kojeg su se u javnosti lomila koplja, poglavito o značajno povećanim kaznama. Pitali su se mnogi tko to može platiti s hrvatskim plaćama? Radi se o drakonskim kaznama!
Odgovor je zapravo vrlo jednostavan - malo tko. Međutim, poanta tzv. drakonskih kazni ne bi trebala biti naplata, već upravo suprotno - da ih ne plati ni jedan vozač. No, za to postoji uvjet, odnosno da oni koji sjedaju u svoje limene ljubimce to čine odgovorno i prema sebi i prema drugima. Uspiju li više voditi brige o tome jesu li vezali pojas i je li im isključen mobitel dok voze, odnosno bude li im u središtu pažnje ono što vide kroz ‘šofer šajbu’ i na retrovizoru kazna im neće biti nikakva briga. Svi oni koji se u prometu ponašaju s dužnom pažnjom ni do sad nisu plaćali ‘male’ pa neće ni buduće ‘drakonske’ kazne.
No, čini se da je glavni problem razmišljanja Hrvata u činjenici da svaki zakon pokušavaju prilagoditi svom načinu života i svojim željama. Mnogi bi i dalje vozili prebrzo, tipkali po mobitelu, vezali pojas kad im se hoće i dakako prošli što ‘jeftinije’, odnosno nastojali izbjeći kazne - i male i velike. Na žalost, ne samo u prometu već i ‘običnom životu’ zakoni u Hrvatskoj nisu omiljeno štivo kojeg bi se trebalo držati ‘kao pijan plota’. Krše ih mali i veliki, obični i ministri, a svi se pravdaju da su, eto, zaboravili upisati kuću u katastar ili produžiti vozačku dozvolu. Nekako se naviklo na nepoštivanje zakona, ali i na nekažnjavanje ‘zločestih dečki’, odnosno u najgorem slučaju pristaju ‘guliti krumpire’.