PRO ET CONTRA

Svi znaju da Kolona sjećanja u Vukovaru više nema smisla. Ali se nitko ne usudi reći

Vukovar, 181115
Diljem Hrvatske danas se obiljezava Dan sjecanja na zrtvu Vukovara 1991. godine i 24-obljetnica stradanja tog grada u Domovinskom ratu. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarovic predvodi kolonu sjecanja u kojoj ulicama grada prolaze deseci tisuca ljudi. Nakon kratkog programa pred vukovarskom bolnicom Kolona sjecanja krenula je prema Memorijanom groblju zrtava Domovinskog rata. Na fotografiji:kolona prolazi kraj vodotornja.
Foto: Emica Elvedji / CROPIX
Emica Elvedji / Hanza Media

Vukovar, kolona sjećanja

Što bi se dogodilo da se nakon 30. obljetnice pada Vukovara donese odluka o prorjeđivanju tradicionalnih mimohoda? Da se Kolona sjećanja više ne održava svake godine, već svakih pet ili deset godina? Bismo li time umanjili žrtvu Vukovaraca i izbrisali sjećanje na najveću tragediju Domovinskog rata?

Dio Vukovaraca i branitelja zasigurno bi se osjećao povrijeđenim takvom odlukom, a dio bi odahnuo. Mučno je iz godine u godinu promatrati jeftine i primitivne eksploatacije njihove tragedije, prepucavanja oko toga tko će biti u Koloni sjećanja i iskorištavanje njihove žrtve za političke obračune koji s njihovim gradom i kvalitetom života nemaju baš nikakve veze.

Sigurno je mnogo onih koji bi odahnuli kad bi se prorijedila tradicionalna obilježavanja pada Vukovara jer bi time dobili priliku da se u miru i dostojanstveno prisjete svojih stradalih. Ali nema toga među političkim elitama koji bi se usudio tako nešto izgovoriti, a kamoli odlučiti.

Ministar branitelja Tomo Medved skočio je kao oparen vrelom vodom na nagađanja da se poduzimaju koraci prema postupnom ukidanju tradicionalnog obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara. Takve informacije ocijenio je “zlonamjerno konstruiranim tezama” čiji je cilj nanijeti štetu Ministarstvu branitelja i cijeloj Vladi. I tako je sve po starom.

Kao što smo svojedobno svjedočili dvjema kolonama u Vukovaru, sada slušamo o tome treba li Milorad Pupovac biti dio Kolone sjećanja. Kao da će Pupovčev (ne)dolazak u Vukovar išta promijeniti. Otišao u Vukovar ili ne, on će i dalje biti dio vladajuće koalicije i pripomoći Plenkoviću da se održi do kraja mandata, kao što je već bio koalicijski partner HDZ-u kad mu je na čelu bio Ivo Sanader.

Također, neovisno o tome hoće li se Pupovac u nedjelju pojaviti u Vukovaru ili neće, tamošnji SDSS i dalje će voditi svoju politiku koja se bitno ne razlikuje od one koju provodi vukovarski HDZ na čelu s gradonačelnikom Penavom, samo s drukčijim nacionalnim predznakom.Nad Vukovarcima i braniteljima Vukovara počinjen je prije 27 godina stravičan zločin i to se nikada ne smije - i neće se zaboraviti.

No, strašno je promatrati kako taj grad stagnira pod političkim elitama koje nisu u stanju izroditi ništa novo, koje nisu u stanju otvoriti nikakve perspektive za svoj grad. Nesposobni za ikakav kvalitetan iskorak, lokalni političari neprestano podgrijavaju staru tragediju i umjesto da stvore uvjete za oživljavanje gospodarstva i grade atmosferu suživota, čine sve ne bi li se Vukovar pretvorio u grad duhova.

Gradonačelnik Vukovara, HDZ-ovac Penava i njegov zamjenik iz redova srpske nacionalne manjine Srđan Milaković vrlo se spremno izjašnjavaju o tome treba li se Pupovac u nedjelju treći put pridružiti Koloni sjećanja. O tome imaju stav, ali ni jedan ne govori o tome tko će Kraljevini Norveškoj vratiti 1,3 milijuna eura uloženih u vukovarsku školu. Škola za koju je Norveška prije četiri godine dala novac trebala je biti najmodernija škola za učenike različitih nacionalnosti.

No, ispalo je da u nju nije ušao ni jedan učenik. No, Penava i Milaković u tome ne vide problem, kao ni poraz svojih politika. Njima je bitno da su na vlasti, a 1,3 milijuna eura ionako neće vratiti iz svog džepa. Ceh propale škole platit će oni koji ionako uvijek plaćaju, bilo ratu ili miru - običan narod i sirotinja.

Izdvajamo