Zašto se ne piše o tome kako je Tihomir Orešković za samo osam mjeseci svog mandata postigao senzacionalne rezultate u vođenju državnih financija?
Nije najvažnije što je gospodarstvo i u zadnjem kvartalu raslo 2,7 posto u odnosu na isti ciklički period prošle godine, a izvoz za 9,4 posto, nego je napokon počelo smanjenje javnog duga, na trećinu je sveden proračunski deficit, koji će na kraju godine biti manji od 1% umjesto uobičajenih 5%, što znači da je država napokon ostvarila zahtjeve Europske unije. Prihodi rastu, dugovi padaju! Aferim, rahatluk! Nije li to najvažnija činjenica na obzoru naših života? Možda ipak nismo osuđeni na propast…
No, svi komentatori i dežurna trabunjala zauzeti su mudroumnim pohvalama relativnom izbornom pobjedniku Andreju Plenkoviću. Kakvi maniri, kakva politička zrelost i uzdržanost, kakav europski profil… Ili su pak preokupirani žestokim pokudama na račun gubitnika, Zorana Milanovića. Kakav divljak, kakva retorika, kakva sirova demagogija i balkanski profil sinjskog đilkoša… Zato nitko ne spominje “čovjeka između”, još aktualnog premijera Tihomira Oreškovića. A on je, da ponovim riječi iz brzojava engleske obavještajne službe kad je otkrila Tita - “nesumnjivi heroj sadašnjeg trenutka”. Orešković pritom ne nalikuje heroju, salonski je apartan, samozatajan - ime mu savršeno pristaje. Tihomir je tih i kad nešto kaže, onako simpatično negramatikalno, kao da je jučer došao iz Kanade, ponekad smiješan i zabavan, s diskursom što relaksira javnu političku komunikaciju u domaćem prostoru gdje se uvijek ori od velikih riječi, dok se svi nešto zaklinju, prse i prave važni, samo da sakriju kako su najčešće obični prevaranti, nekvalificirani politički predstavnici lažnih domoljubnih inicijativa, seoski agitatori, nepatvoreni primitivci i korumpirani partijski birokrati bez znanja i osobnih postignuća. No građani, javnost, jasno uočavaju da je Tihomir visokokvalificirani stručnjak i njegove riječi izazivaju ogorčenje samo kod najtvrdokornijih Hrvata u “Srpskim novostima”. Njih toliko vrijeđa njegov jezik da uopće nisu spremni razmatrati njegova djela. Koja, razumije se, i ne postoje, kako su svom auditoriju meritorno objasnili veliki ekonomski stručnjaci Zoran Milanović i njegov propali potpredsjednik vlade za gospodarstvo. Orešković, kažu oni, nije ništa učinio, niti je mogao u tom prekratkom razdoblju dok je bio na vlasti - senzacionalni rezultati njegove administracije zapravo su logični rezultat onih izgubljenih godina dok su se dva brbljavca tek spremali za tigrovski skok hrvatske ekonomije, stvar koja se dogodila sama od sebe i neizbježno, doduše tek kad su se oni sklonili, pa je Hrvatska bila lišena usluga te dvojice amatera i njihova ministra financija koji je završio turistički smjer na splitskom ekonomskom fakultetu. Dva sadašnja nevježe, “bez potrebnog političkog iskustva”, imaju dotle besprijekoran CV. Orešković je bio financijski direktor najveće hrvatske kompanije u stranom vlasništvu, a Marić financijski direktor najveće hrvatske kompanije u hrvatskom vlasništvu. Obojica su na tim poslovima u privatnom sektoru bili - supersupješni. A njihovi prethodnici?
Iskusni politički vuk, ili haski, Zoran Milanović, pravnik je bez ikakva stručnog iskustva. Isprva je bio na niskom položaju u hrvatskom veleposlanstvu u Bruxellesu (pomoćnik generalu Tusu koji mu nije izrekao ni jednu pohvalu), zatim glasnogovornik i politički muljator opće prakse s Iblerova trga. Njegov “second banana” za ekonomska pitanja, splitski rotarijanac Branko Grčić, relaksirani je dalmatinski amaterski tenisač, profesor na splitskom ekonomskom fakultetu, koji je završio i Lalovac, njihov ministar financija. Osnivač te visokoškolske ustanove, pokojni akademik Anđelko Runjić, smatrao ju je najvećim promašajem u svojoj karijeri. će sve to skupa izgledati ovako - makneš neznalice i staviš na njihovo mjesto provjerene ljude pa odjednom dođe do zaokreta! No lik i djelo Tihomira Oreškovića ostat će nepopularni - od Hrvata ne očekuj zahvalnosti! Za bivšu vlast i sadašnju opoziciju Orešković je nemeza jer je pokazao da se Karamarkova propala vlada nije sastojala samo od Hasanbegovića, nego je tu bio i kompetentan financijski tim. To, naravno, na ljevici nitko ne želi čuti. Kod hadezeovaca stvar je još osjetljivija. Da, Marić je naš, kažu i potvrđuju to dajući mu istaknuto mjesto nositelja izborne jedinice u zoni odgovornosti slavonskog gaulajtera, slobodnog zidara Tomislava Čuljka. On se sam taktički povukao u pozadinu da lakše upravlja globalnim političkim operacijama. No Oreškovića, kojega je vjerojatno također pronašao Čuljak, ne treba sad spominjati jer se na njemu slomila prošla hadezeovska vlada. To je divizivna tema. Vaso Brkić, koji se također pritom skrhao, još je tu, nominalno potpredsjednik stranke i zastupnik u novom sazivu Sabora. Nije on sam, niti će to biti, ali Plenkovića se to sve zapravo ne tiče, jer se želi u potpunosti distancirati od prošle vlade, pa ako tu neke Oreškovićeve zasluge promaknu nezapaženo, utoliko gore po Tima. Cijeli desni establišment HDZ-a, ali i predsjednica Grabar-Kitarović, pritom su ustanovili da se nesretnim Tihomirom ne može manipulirati. Znači, nije zadržao niti je stekao prijatelja u vlastitoj stranci, dok ga u opoziciji, razumije se, ne podnose - em je kapitalistički paragon, em je Hrvat i to iz Kanade, gdje se uzgajaju upravo oni najgori, neizlječivi, em ide u crkvu, s tim što je široko rasprostranjena sumnja da vjeruje u Boga, a to je - Elohim! - za ljevicu nepodnošljivo, a na desnici krajnje sumnjivo, jer je moguće da nije licemjer, što zna biti opasno.
Da sam ja Harold Robbins, napisao bih roman o Tihomiru Oreškoviću. Tim Orešković je jedan idealnotipski lik. Pristojan obiteljski čovjek, iskreni vjernik, patriot, korporativni izvršni kadar zaposlen u izraelskoj multinancionalki, gdje bismo našli fenomenalne karakterne uloge za epizodne likove… Pozivaju ga, dakle, da dođe na visoku uskostručnu funkciju ministra financija u milu malu propalu domovinu, pa se presađuje skupa s brojnom fundamentalističkom obitelji, a zatim, neočekivanim ali naizgled ne i dramatičnim obratom, dobiva nešto širi zadatak da vodi “činovničku vladu”, u kojoj će kao čvrsta politička sidra funkcionirati potpredsjednici, šefovi stranaka koji su formirali koaliciju. Pristaje i odmah se zatim nađe u neočekivanoj unakrsnoj paljbi jer mora istinski preuzeti političku odgovornost, otkloniti svako miješanje i voditi vladu na način koji će mu omogućiti da realizira primarni zadatak - stabilizaciju državnih financija. Postići će to po cijenu goleme osobne štete, istrpjevši iživljavanje svakog trećerazrednog tabloidnog profesionalnog dovitljivca u maloj, napaćenoj zemlji gdje u medijima dominiraju kolaboracionisti… Zamjerit će se opoziciji, vladi, predsjedništvu i novinama. Pritom neće ni na trenutak pokazati manjak dobrohotnosti, optimizma i vedrine. Kad stignu rezultati nesumnjivih uspjeha, umjesto da sam trijumfira iznoseći u javnost te podatke, prepušta to svom ministru financija. Kakva je fenomenalna i izuzetna pojava naš Tim! Jedan je od rijetkih vodećih ljudi na balkanskoj političkoj sceni kojega nisam osobno upoznao i nemam njegov broj mobitela, pa mu mogu jedino ovim putem poručiti: Hvala, Tim Orešković! Thank You Very Much! Ti si pravi “heroj ovoga trenutka”, great patriot and real Croat ma tko što rekao. Zaslužio si manji oproštajni slet, ali ne računaj na to, domaći Hrvati su nezahvalna stoka.