Zahuktala se kampanja za europske izbore, a ona je ovoga puta u mnogo čemu drugačija od ranijih. Da barem to pomogne u povećanju broja onih koji će na njima glasati. Strah je zajednička tema gotovo svih kampanja. Strahuje se da će EU biti uništena, ali od onih “s druge strane”. Za neke je EU više nego ikada dosad ugrožena od strane populista, za druge od strane liberala i sekularista, za treće od strane imigranata, od Putinove Rusije, Trumpove Amerike, Brexita, Sorosa i “njegovih plaćenika”, od europskih “federalista” koji žele “nestanak nacionalnih država” ili od “lažnih suverenista” koji uništavaju temelje solidarnosti na kojima je izgrađena Europska unija.
Nema čega se stranke i kandidati ne sjete sada uoči europskih izbora da bi upozorili potencijalne glasače da će se nešto strašno dogoditi ako ne glasaju za njih. Prevelika je doza licemjerja u toj kampanji, iako to ide prirodno uz svaku političku propagandu.
Strah je ipak neopravdan i ništa se značajno neće promijeniti u Europskom parlamentu nakon ovogodišnjih izbora. I dalje će četiri “tradicionalne proeuropske stranke” (Pučani, Socijalisti, Liberali i Zeleni) imati veliku većinu i, ako stvarno budu vidjeli opasnost od “populista” ili “euroskeptika” koji žele nestanak EU, moći će se bez problema suočiti s njima. Nema sumnje da će nakon ovih izbora jaki biti i populisti, a možda i krajnja desnica, ali ne toliko jaki da bi mogli uzdrmati temelje Europske unije.
Više nije jasno od koga to treba spašavati Europsku uniju. A onih koji dovode u pitanje temeljne vrijednosti EU, tzv. populista, ima i u redovima onih koji se tobože bore protiv populista. Jedan od prvaka u toj borbi, najglasniji kritičar populista, do jučer je bio i osobno predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani. Ali sada se i on “odao” toj napasti pa ga je nakon govora kod Trsta, gdje je spomenuo “talijansku Istru i Dalmaciju”, i Ruža Tomašić iz skupine Europskih konzervativaca optužila za populizam.
Istina je da ispred EU stoje brojni izazovi, no s druge strane istina je i da Europskoj uniji odavno nije išlo tako dobro u gospodarskom smislu. Dapače, toliko je dobro da bolje ne može biti, a sada će početi biti samo lošije. EU je dostigla vrhunac u gospodarskom razvoju, prevladala posljedice velike financijske krize.
Prošle godine niti nijedna članica nije bila u recesiji niti u postupku prekomjernog deficita, nezaposlenost nikada nije bila manja, a stvaraju se nova radna mjesta. Podaci pokazuju da snažno pada i broj ilegalnih imigranata i tražitelja azila. Junckerov plan za investicije premašio je ciljeve. Prognoze su da će rasta biti i dalje, ali sporijeg. Rizici su od nepredvidljivosti.
Ali uz sve te gospodarske uspjehe, EU više ugrožavaju unutarnje podjele nego populisti ili vanjski i unutarnji neprijatelji.
Problem je za EU, što je vidljivo u ovoj kampanji, nedostatak pravih vođa kakvih je bilo u prošlosti. Odlaskom Jean-Claudea Junckera i Angele Merkel s političke scene to će postati i očitije. Premalo je onih političara koji bi se danas usudili braniti neka načela koja su dugo bila i temeljne vrijednosti Europske unije ako to nije popularno. A oni koji zbog potpore javnosti u danom trenutku odustaju od takvih načela i nisu pravi lideri.
Dovoljno je sjetiti se da je jedan od ključnih EU lidera danas predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, koji bi koalirao sa Salvinijem u Italiji i koji je očito budućnost desnog centra u toj velikoj državi osnivačici Europske unije. Ne treba niti gledati tko je sve na vlasti u nekim državama članicama i čime hrane osjećaje svojih građana.
Najgora je situacija u nekim novim državama članicama EU iz srednje Europe koje su se bez sumnje razvile i zahvaljujući članstvu u EU, a danas se ponašaju kao da bi se još više razvile da ih EU u tome nije spriječila. Sve te države zajedno imaju manje muslimana nego gradić u Belgiji, ali strahuju da će imigranti muslimani uništiti kršćansku Europu.
EU će biti onoliko jaka u budućnosti koliko bude u stanju braniti i širiti svoje vrijednosti i prevladati podjele. Te podjele će sljedeća četiri mjeseca, do europskih izbora, biti još vidljivije, ali s obzirom na to da se u tom razdoblju ne očekuju neke važne odluke, od njih neće biti velikih posljedica. No,na njihovu će se prevladavanju hitno morati poraditi odmah nakon izbora, a ključni test jedinstva i solidarnosti bit će dogovor o višegodišnjem financijskom okviru nakon 2020. godine. Ova tema ima potencijal podijeliti Europsku uniju više nego što je to učinila grčka kriza ili migrantska kriza 2015. godine.