Ne znam kako i kada se to dogodilo, ali netko je istrgnuo važne rečenice, cijele stranice iz svih hrvatskih knjiga svih hrvatskih medicinskih fakulteta za ginekologiju. Ili ih nije ni otisnuo. Kako god, ali tog važnog dijela, razlike između mučilišta i liječenja, tog gradiva o primjeni painkillera u ginekologiji nema. Anestezija im je u najdoslovnijem smislu riječ iz Klaićeva rječnika stranih riječi. I to ona koju nikada nisu pročitali.
Stoji između onog izmišljenog pojma anerotizam, što je gubitak seksualnog interesa i anete, zavojitog žljeba u puščanoj cijevi. Anestezija je neosjetljivost pojedinih dijelova tijela radi izvršenja operacije da bolesnik pritom ne osjeti bolove. Ili, dakle, nema tih rečenica, stranica, možda samo jedne poruke, ali po svemu sudeći, anestezija je kod hrvatskih ginekologa nešto strano i neprihvatljivo.
Intimno, slutim da su premjestili zarez u uputi: Anestezirati, ne mučiti.
Možda hrvatsko zdravstvo ne bi trebali voditi liječnici koji su medicinu učili pristupom srednjeg vijeka. Generacija hrvatskog ministra zdravstva Milana Kujundžića je na faksu promatrala izvođenje abortusa. Sjeća li se ministar kako je izgledao anesteziolog u sobi? Ne sjeća se ni većina njegove generacije, a ni puno mlađih. Bila je to kultura medicine u kojoj se anestezija nije spominjala ako nije bila riječ o operaciji trbuha. Neki su i iz te generacije profesionalno evoluirali, a drugi su ostali u mraku.
Tako su nastajali oni koje zovemo liječnici, tako su tretirali pacijente. I svi su šutjeli. Osim žena koje su vrištale pri šivanju epiziotomije, ili nekom drugom bolnom zahvatu, ali kako su one vrištale ionako, nikoga nije bilo briga. Da su medicinu učili na, primjerice, francuskom, shvatili bi da se taj narod divi ženskom tijelu do te mjere da su smislili 109 izraza za vaginu. Prosječni koriste pola.
Ali, ako vam danas, a godina je 2018. nakon što je Isus rođen u onoj štali, netko tvrdi da se kiretaža radi s lokalnom anestezijom, bježite sa stola koliko vas noge nose.
Puzite na koljenima, vucite se rukama van, zovite upomoć neznane i bliske, celebe i kamatare, ali ne dajte mu da stavi ruku na vas.
Tip je zaboravio ili ne razlikuje pojmove u anesteziji. Ah, da, to je rekao Deni Karelović, liječnik, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Split, pokušavajući demantirati tvrdnju pacijentice koja je u Saboru iznijela svoje iskustvo kazavši da su joj radili kiretažu bez anestezije.
Liječnik je koji nije dovoljno precizan, a ako liječnik nije dovoljno precizan, onda nije liječnik. Neka sortira mrtve piliće po hladnjači. Njima ne treba empatija ni pomoć. Liječnik je izvadio karton pacijentice i ispričao nam sve o zahvatu, namjeravajući je poniziti tvrdnjom da i ne zna što joj je rađeno. Možda sugerira da je žena maloumna? Je li bolje da šuti? Ženu je boljelo. Sve žene boli. Fizički i emotivno se raspadaju i najmanje što im treba je da se netko iživljava rugajući se njihovoj boli. Takav neka montira pomoćne kotače na bicikle.
A kada vam u priči o anesteziji kažu da se anestezija ne daje u hitnim slučajevima, računajući na logiku laika koji se s time nije suočio, zapalite svijeću svima koje nakon prometne budu dovezeni u bolnice. Njima očito rupturu slezene rade na živo.
Gdje je problem u priči o anesteziji pri ginekološkim zahvatima razumiju svi. U glavama liječnika koji nisu shvatili uputu - liječiti, ne mučiti.