Kad je Davor Ivo Stier negdje oko parlamentarnih izbora 2015. godine objavio svoj politički esej "Nova hrvatska paradigma - Ogled o društvenoj integraciji i razvoju", činilo se da je hrvatska politika na desnom dijelu spektra napokon dobila nekoga tko doista razumije značaj demokratskih procesa, važnost kvalitetnih državnih institucija i nužnost odmaka od paradigme hrvatskog klijentelističkog kapitalizma. Sada, nakon što je podnio ostavku na funkciju ministra vanjskih poslova, taj isti Stier - političar suvremene građanske zapadnoeuropske provenijencije koji zagovara jačanje utjecaja civilnog društva - najednom se u očima medija tobože pretvorio u "novog vođu desnog krila HDZ-a" koji će u suradnji s osebujnim radikalnima iz drugih stranaka voditi zaplotnjačke igre protiv premijera Plenkovića te mu na sljedećim unutarstranačkim izborima preoteti stranku, a onda i državu. Tko je, zapravo, Davor Ivo Stier?
Je li moguće da je čovjek koji je svoj politički pamflet očigledno napisao koketirajući s idejama Pareta, Acemoglua, Robinsona, Fergusona, Giddensa…. najednom postao klasični hrvatski nazadnjak koji se ne osjeća dobro u odjelu uljuđenog Plenkovićeva HDZ-a te sprema neki seljački puč baziran na nacionalnom ekstremizmu i klerikalizmu? To nekako, bez obzira na sve priče, ne zvuči baš logično. Postoji ozbiljna mogućnost da je Stier zaveden Mostovim "šarmom", ali je, jednako tako, pomalo nevjerojatna teza da relativno iskusan i prilično dobro educiran Stier zbrčkanu nakupinu zvanu Most doživljava kao onu pravu, istinsku političku vrijednost, koja ima snagu nositi složene procese i transformirati ključne hrvatske institucije te nam tako svima donijeti blagostanje. To nam zvuči luckasto samo po sebi. Ako Stier, kojim slučajem, ipak nije prepoznao da je Most sa sobom u državne institucije donio veliku količinu nesnalaženja i neznanja (pa i lokalklijentelizma kao nove podvrste hrvatskog klijentelizma), onda zapravo i bolje da se maknuo te prepustio svoju poziciju nekom pragmatičnijem.
Odlazak Stiera iz Vlade potpuno je nevažan kad je u pitanju funkcioniranje te ključne hrvatske institucije, ali su dvojbe o nastavku njegova političkog djelovanja zapravo pitanja o pravoj prirodi hrvatske politike te, stoga, i budućnosti države.
Što, zapravo, govori Stier kad najavljuje borbu za punu demokratizaciju odnosa u HDZ-u? Je li to politikantski plan jačanja vlastitih pozicija temeljen na duboko demagoškim i doktrinarno-ideološkim pretpostavkama ili iskrena vjera u demokratizaciju kao mehanizam pozitivnih promjena? To je vrlo teško procijeniti. Prvo se može ignorirati, drugo bi trebalo potpomoći.
Jednako tako, trenutačno je nemoguće znati na što točno misli Stier kad govori o jačanju demokršćanske opcije u HDZ-u? Što (ili tko) bi to u HDZ-u trebalo oslabiti ili nestati kako bi ojačale ključne sastavnice demokršćanstva u najjačoj hrvatskoj stranci?
I koje su to uopće sastavnice prema Stierovoj viziji? Je li to pokušaj transformacije HDZ-a prema doktrini i načinu djelovanja njemačke Christlich-Demokratische Union (CDU) - de facto udruge njemačkih katolika i protestanata kao natkonfesionalne stranke koja propovijeda tržišno gospodarstvo sa značajnom razinom socijalne osjetljivosti? Ili je pak u Stierovoj glavi neka vrsta konzervativnog prevrata s velikom dozom prezira prema tržišno-liberalnom modelu i previše značajnim simpatijama prema kleru uz opasno dodvoravanje populističkim pokretima? Ako netko ima jasan odgovor na pitanje tko je misteriozni Stier, koji može potkrijepiti jasnim argumentima, molim da mi ga pošalje na našu redakcijsku adresu. Komentirat ćemo ga zajedno, s visokom razinom intelektualne radoznalosti.
Stier je čudni čovjek iz Buenos Airesa, s kojeg se uopće ne može pročitati kome je zapravo blizak, a još manje kakvog je kova. Dosad je u političkim obračunima pokazivao znakove odlučnosti, ali iz toga se ne može razlučiti kuda ta spremnost na konfrontaciju, ustvari, vodi?
Kao velikog, odlučnog i principijelnog demokršćanima, recimo, zamišljamo Konrada Adenauera, pobožnog katolika koji se nakon dolaska nacista skrivao u opatiji Laach jer se odbio rukovati s jednim viđenijim nacijem. Bio je to čovjek koji je uhićivan i u Noći dugih noževa, ali i nakon jednog od atentata na Hitlera.
Karijeru u CDU-u nakon 1946. izgradio je u intelektualno-promidžbenoj borbi s onima koji su u CDU-u željeli kombinirati socijalizam i kršćanstvo, a uspio je dominirati i nad nacionalistima koji su mu zamjerali žrtvovanje ujedinjene Njemačke. Je li Stier principijelni politički praktičar Adenauerova tipa kojem je politika bila umijeće mogućeg ili se možda ipak spreman manje principijelno politički rukovati s raznoraznim političkim radikalima kako bi trubio o moralno-ideološkom poradi trubljenja i koračao smjerom nekih vrlo nepraktičnih rješenja?