U nekom se trenutku većini ljudi, onome što zovemo matica društva, učini da se podrazumijeva da se neka grozna iskustva iz povijesti ne mogu ponoviti. I onda se dogodi šok. Pa mudra i razborita bivša američka državna tajnica Madeleine Albright objavi knjigu “Fašizam: Upozorenje”. I to prije nekoliko dana jer je, tvrdi, prijetnja povratka fašizma veća nego ikad. A ona je, ne treba zaboraviti, proživjela oba nečovječna režima prošlog stoljeća, i fašizam i komunizam. I ima pravo.
Da bi se to dokazalo, ne treba ići daleko, dovoljno se okrenuti oko sebe i pogledati tri kolone koje su odavale počast žrtvama fašizma u Jasenovcu - kao da su nesretne žrtve bile i po čemu podijeljene osim što su bile odijeljene od “ispravnog” dijela društva, najčešće samo po nacionalnosti. I, konačno, sve ujedinjene u patnji i strašnoj smrti. I tako kolone teku već dvije godine. A podjela društva na dotad neupitnim vrijednostima klica je iz koje buja fašizam.
Problem, nažalost, nije samo hrvatski. Postaje paneuropski. I za to stiže potvrda iz samog europskog vrha. Njemačka kancelarka Angela Merkel dala je intervju izraelskoj televiziji u kojem se osvrnula na porast antisemitizma u Europi, a posebno u Njemačkoj. “Sada se susrećemo s novim fenomenom, izbjeglice arapskog podrijetla sa sobom su u našu zemlju donijeli drugu vrstu antisemitizma”, tumači Merkel. I tako se referira na nedavni slučaj napada 19-godišnjeg Palestinca na mladog Židova koji je šetao gradom noseći jarmulku. Palestinac je u Njemačku stigao 2015. godine, u velikom izbjegličkom valu.
Koji se Merkel i danas još vuče kao politički Damoklov mač nad glavom jer radikalna desnica samo čeka takve slučajeve da joj skoči za vrat i uzvikne kako je otvarajući vrata muslimanima (njezin ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer kaže da “islamu nema mjesta u Njemačkoj”) dovela u pitanje “judeokršćansku tradiciju”. Ovo posljednje omiljena je sintagma još jednog branitelja Europe, mađarskog premijera Viktora Orbána. A brojke su uvijek neupitne: Die Zeit prenosi da je prošle godine u Njemačkoj bilo 1495 anitsemitskih prekršaja, 1069 antiislamskih, a 127 antikršćanskih. No, Merkel, koliko je god izgubila na političkoj snazi, ipak je ostala prisebna. “Nažalost, antisemitizam je ovdje postojao i prije.
Tužni smo zbog činjenice da desetljećima nakon formiranja Savezne Republike i dalje svaki židovski vrtić, svaka škola i sinagoga moraju imati policijsku zaštitu.” I time je krivnju prebacila na cijelu Njemačku, a posredno i na cijelu Europu (Hrvatska je dio Europe, zar ne?). Holokaust je prošao, svi pričaju kako se njegove strahote ne smiju zaboraviti, ali antisemitizam je svih 70 godina od kraja Drugoga svjetskog rata relativno mirno postojao u Europi. I da nema tog zloćudnog izrasta u društvenom tkivu, ne bi arapski izbjeglice mogli podjariti takav porast antisemitizma.
Sasvim je razumljivo da među izbjeglicama ima onih koji su sa sobom donijeli protuizraelska uvjerenja naučena ili stečena, a neki od njih su skloni u slobodi koju zapadna društva nude tu svoju mržnju prema Izraelu i otvoreno iskazivati (konačno, nisu rijetke tučnjave Kurda i Turaka u Njemačkoj).
Snažan porast antisemitizma u Europi izravna je posljedica financijske krize jer su u njoj ustrašeni ljudi tražili krivca, a radikalna desnica nudila kratke i jasne, iako većinom netočne odgovore. Svaka pristojna teorija zavjere mora negdje imati uključene i Židove, čemu znaju pomoći i katolički svećenici bez obzira na dokument Nostra aetate Drugog vatikanskog koncila koji je trebao riješiti pitanje odgovornosti Židova za Kristovo raspeće.
I tako je došlo do izuzetno opasnog spoja u kojem dvije radikalne skupine pronalaze zajedničkog neprijatelja (iako će upravo ti radikalni desničari biti najveći protivnici muslimana). I dok su uplašenim ljudima s početka pasusa pokazali krivca pa oni djeluju kao rulja, prava odgovornost leži na Merkel (nije li ona rekla da je multikulturalizam propao), Sarkozyju (pobunjene mladiće u pariškim predgrađima zvao je ološem)...
Ne na neonacistima koji napadaju sinagoge, oni su kukavice i djeluju samo ako osjete da im ne prijeti opasnost. Ovo dvoje prvih bilo je na poziciji da im se suprotstave, ali nisu. A sve je to briljantno sažeo Međunarodni odbor Auschwitza (nacističkog logora smrti): “Rastu antisemitizma pripomogli su rastuća ravnodušnost društva i suptilan anitsemitizam u političkom centru”.