Ministrica obrazovanja iz HNS-ove kvote Blaženka Divjak izjavljuje kako očekuje imenovanje suradljiva tima za kurikularnu reformu koji njezinu ministarstvu neće predstavljati paralelnu liniju zapovijedanja i neće opstruirati provedbu reformskog procesa. Sudeći po razvoju situacije, ministričine su želje i očekivanja vrlo optimistična.
Realizacijom ideje da se na čelo Ekspertne radne skupine, tijela čija je temeljna zadaća vođenje reformskog procesa, postavi bivšeg HDZ-ova ministra znanosti, Andrej Plenković poslao bi poruku da kontrolira koalicijskog partnera koji je, kako je to opisao Furio Radin, od reforme napravio svoj barjak. S druge strane, instalacija Radovana Fuchsa na poziciju voditelja reforme mogla bi značiti paralelizam. Ne iz razloga što je Fuchs tvrd, svadljiv i netolerantan, dapače, daleko je od takvog, nego zato što je riječ o bivšemu ministru čija razmišljanja o reformi nisu kompatibilna s razmišljanjima HNS-ove ministrice.
Za početak, bivši se ministar ne slaže s ulaskom u eksperimentalnu primjenu reforme od jeseni jer smatra da priča nije spremna. Po tome, Fuchsovi su stavovi time bliži onima Matka Glunčića, za čiji izbor HNS i Divjak nisu htjeli ni čuti. Zbog njega je ministrica bila spremna na ostavku, a HNS je navodno bio spreman izaći iz koalicije. Nije jasno zbog čega istu spremnost ne bi izrazili dođe li na čelo ERS-a bivši HDZ-ov ministar.
Ono što s idejom Fuchsa na čelu ERS-a trenutačno predstavlja problem jest kako će premijer kao voditelj Posebnog stručnog povjerenstva objasniti manevar s političkim imenovanjem na stručnu poziciju za koju je prethodno raspisan javni natječaj. Postupkom direktnog imenovanja ERS-a, bez natječaja, krši se procedura kakvu propisuje u Saboru usvojena Strategija obrazovanja. Kako to ne bi bila prvi put viđena praksa, ostaje za promatranje s kakvom bi se lakoćom političkog manevriranja ovoga puta vlast odrekla još jedne od prethodno definiranih procedura. Moguće u duhu premijerove izjave: “Mogu što hoću” (15. rujna 2017.).
Problem s tijelom na čije bi čelo navodno trebao biti politički instaliran Radovan Fuchs jest što je ono po definiciji tijelo stručnjaka. Ne u smislu stručnjaka za znanost i obrazovanje, nego za specifičan segment odgoja i obrazovanja koji se zove teorija kurikuluma. Iako je Fuchsovu ministarskom mandatu dana relativno visoka ocjena, smiješno bi bilo reći da je riječ o znanstveniku koji iznimno dobro poznaje sustav odgoja i obrazovanja. Fuchs je po struci toksikolog, zaposlen u Institutu za medicinska istraživanja, on može vrlo suvereno baratati analitičkom kemijom, dozimetrijom, radiobiologijom, zračenjima i, naravno, toksikologijom.
Suveren može biti i s teškim metalima i bojnim otrovima, ali teško može suvereno baratati kurikularnom reformom jer njegovi znanstveni interesi naprosto nisu obuhvatili to područje. Zato bi svoju motivaciju za prihvaćanje pozicije voditelja ERS-a kao ozbiljan znanstvenik Fuchs morao vrlo precizno objasniti, u suprotnom će ona ostati na definiciji prizemne provedbe partijskog zadatka s ciljem stabilizacije neposlušne ministrice. Ipak (ili uostalom) Fuchs jest političar, za razliku od Blaženke Divjak, čije političko iskustvo nakon deset mjeseci mandata obrazovnim rječnikom još ulazi u pripravnički staž. Neshvatljivo je da je u situaciji kada je potpuno jasno da su podjele oko obrazovanja iznjedrile kandidate po taborima ministrica svojeg kandidata na natječaju za ERS naprosto propustila osigurati.
Zgodno je pritom primijetiti da se bivši ministar i sadašnja ministrica slažu u jednome, što je Fuchs u “Otvorenom” neki dan formulirao na sljedeći način: “Osobno mislim da ako imate Vladu, ako imate Ministarstvo, ako imate ministra koji je zadužen za taj resor, onda je reformu sustava trebalo provoditi kroz Ministarstvo i svu odgovornost svaliti na ministra koji treba stajati iza toga koje ljude bira i koje imenuje”. Problem je u tome što se čini da ministrica više neće imati mnogo prostora za biranje, nego će to činiti premijer. Ako se ne slaže s njegovim izborom, uvijek joj ostaju dvije opcije: podnijeti ostavku ili kroz zaleđe HNS-a generirati nove sukobe, što sustavu obrazovanja u pripremi reforme može samo škoditi. Tekuća politička trzavica oko reforme obrazovanja samo je jedna u nizu njih od 2015. godine. Nastavak treba očekivati ne samo do eventualnog uvođenja reforme u škole, nego i nakon toga.