PRO ET CONTRA

TRI ŽENE I JEDAN SVEĆENIK U zemlji koja nema oporbe, a vlada izgubila kompas, uloga boraca protiv korupcije spala je na ukupno četiri imena

Lora Vidović, Ivana Ninčević Lesandrić, Nataša Novaković i Tvrtko Barun

 

U zemlji koja je de facto ostala bez oporbe, u kojoj su političke trgovine izobličile volju birača, a vladajuća garnitura izgubila i smjer i kompas, uloga korektiva vlasti, boraca protiv korupcije, nepravilnosti te zaštite slabijih i obespravljenih spala je na ukupno četiri imena, i to na tri žene i jednog svećenika.

Govorim o pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović, predsjednici Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Nataši Novaković, o saborskoj zastupnici MOST-a Ivani Ninčević Lesardić i ravnatelju Isusovačke službe za izbjeglice u jugoistočnoj Europi Tvrtku Barunu. Ove tri žene i isusovac Barun dio su malog kruga ljudi koji iskreno i predano obavljaju svoju dužnost, a umjesto da ubiru priznanja, plaćaju sve veći ceh. Izloženi su osudi i napadima vladajućih elita, pretvoreni u mete koje, osim centara moći u koje su dirnuli, iz svih raspoloživih oružja gađa i “običan”, mržnjom inficiran puk.

Osim nimalo ugodnog sadržaja s kojim ovo četvero ljudi izlazi u javnost, zastrašuje činjenica koliko su usamljeni u ukazivanju na anomalije i nepravde koje se tiču velikog dijela svih nas. Kada je zastupnica Ninčević Lesardić javno progovorila o vlastitome iskustvu kiretaže na živo u splitskoj bolnici, potaknula je val ispovijesti žena koje su, uglavnom na društvenim mrežama, svjedočile o istom, pa i težim iskustvima. No, tu je stalo. Žene su se ispuhale u Facebook ispovjedima, u bolnicama se nije promijenilo ništa, a zastupnica je ostala živjeti s bijesom splitske bolnice, brojnih liječnika i resornog ministra.

Nataša Novaković je na čelu jednog od rijetkih tijela koje izravno i konkretno radi na sprječavanju korupcije. No, izuzme li se podrška većeg dijela medija, i ona je u tome što radi sama kao prst. Čim je pokazala da ozbiljno shvaća i obavlja svoj posao, navukla je na sebe gomilu bijesa. Kulminiralo je na preispitivanju je li se Vladin zrakoplov koristio u stranačke svrhe. Novaković se našla pod paljbom ministara, zastupnika, pa i samog premijera. Oni redom obezvrjeđuju rad Povjerenstva i iskrivljuju činjenice o rezultatima njegova rada. No, kako ne mogu slomiti ljude koji čine Povjerenstvo za sukob interesa, promijenit će im zakon i tako im vezati ruke. Najporaznije je što u tome mogu računati na, makar prešutnu, pomoć oporbenog SDP-a čiji se predsjednik također našao na ispitivanju sukoba interesa.

Pučka pravobraniteljica, Lora Vidović progovorila je o stvarima koje svi vide, a prave se slijepi. Jedina je stvari nazvala pravim imenom. Bez ustezanja je rekla da se i dalje u Hrvatskoj relativiziraju zločini počinjeni u NDH, upozorila da se time narušavaju temeljne ustavne vrijednosti, a izostanak reakcija otvara prostor mržnji. U iscrpnom i temeljitom obrazloženju pravobraniteljica je izravno i jasno istaknula odgovornost Vlade, njenih resora koji ne donose zakonodavne okvire kako bi se moglo sankcionirati veličanje fašizma, policije koja ne podnosi kaznene prijave, Ministarstva branitelja koje financira udruge što promiču ustaštvo, tužiteljstva koje ne preuzima progone, pa do Crkve koja također sudjeluje u relativizaciji ustaških zločina.

I, na kraju, jedina osoba koja mržnjom, nesnošljivošću i strahom inficiranom narodu otvara oči i ukazuje na patnje izbjeglica koje prolaze kraj nas, a mi ih ne vidimo ili ih u strahu prokazujemo, jest isusovac Tvrtko Barun. No, i on je sam. Živi kao neželjeno dijete pod krovom majke Crkve i tu je samo zato što nema gdje drugdje biti i svi se prave kao da ga nema.

Izdvajamo