U Hrvatskoj nam nikada nije bilo dosadno, a 2016. godina zabavu je podigla na sasvim novu razinu. Započela je fantastičnim eksperimentom političkih genijalaca koji su na čelo države postavili svima omiljenog ljubitelja građevina. Najveći problem čak nije bio to što je s hrvatskim jezikom na You, koliko je s politikom na ništa. A toliko smo i dobili. Ništa. Barem ništa dobroga. Dobili smo ministra koji je u Vladi proveo šest dana i neke koji nisu smjeli ni toliko. I, naravno, nakon uvjerljivo najgore i najneučinkovitije vlade u povijesti, vječno netalentirani ljevičari nisu znali iskoristiti čak ni to pa su izgubili dobivene izbore. Opet. 50.000 ljudi izađe na ulice u znak protesta protiv činjenice da se politički interesi stavljaju ispred kvalitetnog obrazovanja, a oni jadni čak ni to ne znaju iskoristiti. No, zato su znali ključne dane kampanje provesti objašnjavajući da je netko drugi šaka jada. Pa to su neviđeni talenti. A da se to ne bi ponovilo, odaberu novog lidera koji također ima neviđen talent - talent da bude nevidljiv. Nevidljiva sigurno nije bila predsjednica, ali fućkaš sve ostale aktivnosti kada će ljudi najviše pamtiti ispriku što su poklonjene čokoladice imale pogrešna čokoladna zrnca. No, naši su birači izvanredni jer su američki izabrali čovjeka koji nije dovoljno psihički zreo ni da bude predsjednik kućnog savjeta. Vlastite kuće!
Neki crkveni čelnici naučili su nas mnogo o ženama. Prvo smo naučili da su štrace, a potom da su drugotne. I umjesto da se pokriju ušima, oni krenu objašnjavati što su zapravo mislili, a s objašnjenjem se samo dodatno pokopaju jer nam objasne da je neravnopravnost žena prirodni poredak, zamišljen od Boga. Ne želim da moja kći odrasta u njihovu svijetu pa mislim da se svi moramo i dalje zalagati da ravnopravnost prestane biti tema o kojoj raspravljamo i postane činjenica.
I konzervativne udruge bile su uobičajeno aktivne. Njima je Papa preliberalan, Kaptol prepasivan, a desna vlada nedovoljno desna pa su odlučili nositi stijeg pravih, hrvatskih vrijednosti. Mora se priznati da pametno kreiraju slogane za svoje kampanje. Nisu bili protiv gej osoba, nego su bili za obitelj. Sada nisu protiv prava na izbor, nego su za život. Oni su uvijek za nešto, što je lijepo i plemenito od njih. Ja sam naivac pa se uvijek borim za ljude, a ne određenu ideologiju, a pogotovo ne za nametanje mojih uvjerenja čitavom društvu, no to je samo zato što sam naivac. Za razliku od onih koji im vjeruju, jer oni su sve samo ne naivni.
Naučili smo korisne stvari i od nekih medija. Naučili smo da je masturbacija štetna, ustaški zločini i nisu tako strašni, ubojstvo nevinih ljudi s pogrešnim krvnim zrncima može biti medijski prenapuhano, 93 posto žena starijih od 20 godina odluči se na pobačaj, a najljepše od svega je što mi to sve plaćamo. I naravno da je s takvom politikom sasvim prirodno reći da je nečiji život “prožet alkoholom, drogom i homoseksualizmom” i tako nečiju seksualnu orijentaciju svrstati u poroke. U trenutku kada bi se trebala odati počast nečijem talentu i ljudskosti, dogodi se tako neljudski potez.
Ali ja Hrvatsku ne svodim na te i takve ljude. Oni samo dominiraju vijestima, ali ne dozvoljavam im da dominiraju mojom svakodnevicom. Hrvatsku čine i ljudi koji pokažu veličinu svog srca kada treba pomoći nekome u nevolji. Kada vidimo prilog o nekoj obitelji u teškoj situaciji i već im sljedeći dan na račun sjedne potreban novac za terapiju bolesnog djeteta ili za konačno dovršavanje krova koji prokišnjava. Hrvatska je moja prijateljica koja potajno pomaže nepoznatim ljudima. Kada dozna da netko ima problema, ona pronađe rješenje i anonimno im pomogne. Hrvatska je onih 50.000 ljudi na ulici koji samo žele da njihova djeca dobiju kvalitetnije obrazovanje. Hrvatska su volonteri koji su i ove godine pomagali izbjeglicama. Hrvatska su ljudi koji plaćaju porez. Hrvatska su oni koji žive od svojeg rada. Hrvatska su oni koji ne odustaju. Oni koji pomažu klincima s matematikom ili odraslima sa svim ostalim životnim predmetima. Hrvatska je moja prijateljica Marina koja je upravo proslavila dobre nalaze. Hrvatska su svi koji kritiziraju argumentirano i dobronamjerno. Hrvatska su svi koji daju otvorenog srca. Hrvatska su oni koji znaju opraštati i suosjećati. I slušati s razumijevanjem. Hrvatska je prepuna talentiranih ljudi, ljudi koji su talentirani za ljudskost. To su ljudine! Ima ih bezbroj. I beskrajno sam ih zahvalan. Oni su moja Hrvatska.
A ti možeš biti poput mnogih, zaležati se na životnom kauču i samo kvocati o onima koji dominiraju vijestima ili se možeš potruditi biti kao ovi drugi koji dominiraju srcima. Ja znam u kojoj ću skupini biti i u 2017. godini! Sretna nova!