Uoči nogometne euforije predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović djelovala je kao da je na početku duboke političke nizbrdice, možda i najdublje za nju otkako se bavi politikom.
To su pokazivale i ankete o njezinu rejtingu, ali, što je važnije, na to su naročito upućivali svi njezini nervozni i nedomišljeni nasrtaji na Vladu i posebno na premijera Plenkovića.
No iako se tada na prvu moglo činiti kako Kolinda Grabar-Kitarović ubrzano ulazi u nerješive probleme sa svojom strankom i općim rejtingom, već je tada bilo dovoljno razloga da se s dugoročnijim zaključcima malo pričeka. Jer Kolinda Grabar-Kitarović, pokazalo se već u nekoliko navrata, a potvrdit će se izgleda i ovaj put, osoba je s najvećim regenerativnim kapacitetom na političkoj sceni u Hrvatskoj. Brzina kojom ona uočava i korigira krize, ne mareći ni za principijelnost ni za konzistenciju, zatim količina inicijativa kojima onda prekriva probleme čim izbiju, općenito dinamičnost njenoga predsjedničkog mandata i golema radna disciplina, sve to sugerira kako ovu političarku nipošto ne valja podcijeniti, kao ni njene izglede da se dulje od mnogih izazivača, u HDZ-u i opoziciji, zadrži u vrhu hrvatske politike.
S jedne strane, moglo bi se reći da se lako samoobnavljati političaru ili političarki bez naročitih konkretnih odgovornosti i bez stalnog suočavanja s prijemom kod građana konkretnih zakonskih inicijativa i izvršnih odluka koje nekome mijenjaju način života.
Ali opet s druge strane bitno je teže stalno pronalaziti izlaze i putove za političko preživljavanje kad si žena u politici i još ako ti trenutačna uprava stranke koja ti je baza zapravo stalno nastoji izmaknuti tlo pod nogama.
Ta njena sposobnost prilagođavanja i prerušavanja, to jest vrlina samoobnovljivosti, ne dolazi doduše u paketu s drugim poželjnim osobinama političara na najvišoj javnoj funkciji. Karakter predsjedničina mandata i dosadašnjeg obnašanja funkcije nije na razini tehnike kojom predsjednica manevrira i održava ravnotežu. Predsjednica po svom političkom profilu nije ni borac, ni inovator, ni pokretač velikih promjena za korist građana, ali je zato respektabilna taktičarka političkog samoodržavanja. Taj se faktor valja ozbiljno ukalkulirati u bilo kakav plan izazivanja ove HDZ-ove političarke na sljedećim predsjedničkim izborima. Oni više nisu toliko daleko da se na političkom nebu već ne bi trebao nazirati barem jedan kvalitetan izazivač, ali mora se reći da ga se, ili da ju se, i dalje ne vidi.
I iz ove zadnje ozbiljne krize predsjednica je izašla kao pobjednica, i to vrlo brzo, i bez ozbiljnijih ožiljaka. Do toga su dovele, mora se reći, neke njene ispravne procjene i odluke. I to ne samo, i ne prije svega, njena u suštini dobra odluka da se do krajnjih granica angažira oko nogometnog prvenstva, gotovo do granice da utrči na teren kao dvanaesti igrač. Premda je taj njen navijački angažman sigurno najviše pridonio momentalnom obnavljanju povjerenja kod velikog dijela javnosti (unatoč kritikama manjine), jedna je druga stvar dugoročno važnija za njen politički opstanak.
To je bila njena odluka uoči nogometnog prvenstva da se povuče, i to značajno, iz zone bjesomučnog, gotovo oporbenog napada na Vladu. Tu taktičku odluku ne treba pohvaliti zato što bi Vladu, ne daj Bože, trebalo štedjeti u vezi s dosadašnjim rezultatima i rješenjima s kojima Vlada izlazi. Naprotiv: i ova porezna reforma koja uživo nastaje već nekoliko mjeseci pokazuje kako je Vlada miljama daleko od pronalaska puta za pravi pozitivan zaokret u društvu. Prostor za kritiziranje Vlade i te kako postoji, ali u tom prostoru nema baš previše mjesta za predsjednicu.
Ne zato što i ona dolazi iz iste stranke i iz iste političke radionice kao i drugi ključni ljudi sadašnje izvršne i zakonodavne vlasti, nego najviše zato što većina građana od predsjednice očekuje sasvim drugi angažman i sasvim drugi posao.
Sva prolazna vremena predsjedničina dosadašnjeg rejtinga nedvosmisleno pokazuju: ona je najpopularnija i stoji najbolje kod većine građana onda kad se ne nalazi ni u kakvoj situaciji konflikta. Kolindi Grabar-Kitarović sukobi i svađe jednostavno ne pristaju. Ona u tim situacijama djeluje neprirodno, neuvjerljivo, usiljeno, a dodatno joj komplicira stvar činjenica da njene prijetnje i poruke koje u tim konfliktima izgovara nemaju snagu jer se zaustavljaju na granicama njenih slabih, stvarnih ovlasti.
To je problem za koji se u ovom trenutku čini kako ga je predsjednica uočila i ozbiljno uvažila, no treba pričekati i vidjeti što je snažnije: predsjedničina moć spoznaje ili moć uvjeravanja i nagovaranja sa strane. Pitanje je dakle hoće li predsjednica dosljedno izdržati nastavak mandata bez konflikta. U te je sukobe uglavnom guraju, čak protiv njenoga političkog instinkta, skupine i ljudi koji od atmosfere polarizacije imaju mnogo veću korist od nje.
Predsjednica se pak mnogo bolje snalazi u afirmativnoj atmosferi, koja je uostalom i sasvim prirodna za mirnodopsku funkciju šefa države. Njena je osnovna funkcija reklamiranje Hrvatske i uljepšavanje slike o Hrvatskoj u svijetu, a nipošto ne posredovanje u pozicioniranju određenih političkih i parapolitičkih krugova i centara moći u HDZ-u ili drugdje na političkom i gospodarskom spektru.
Svaki put kad radi ovo prvo predsjednica raste, i obratno, uvijek kad se uključi u ovo drugo - pada.
U stalnom, velikom riziku predsjednica je i zbog očitog forsiranja sa strane da se uključi u unutarstranačku utakmicu, održavanjem dojma, to jest prijetnji, da bi se u jednom trenutku mogla odreći Pantovčaka i osobno uključiti u bitku za HDZ. To ne prestaje, ta je ideja i dalje u zraku, no ona bi za Kolindu Grabar-Kitarović opet bila rubno politički suicidalna. Jednostavno, dobar rejting kojim neki njeni suradnici non-stop ohrabruju predsjednicu posve je druga vrsta političkog kapitala od onog koji bi njoj trebao da uskoči u žrvanj HDZ-a, eventualno dobije tu bitku i onda krene u borbu za sklapanje neke nove, opet vjerojatno široke, koalicijske vlade.
Mnogo veće izglede za zadržavanje pozicije i utjecaja, čak i utjecaja u HDZ-u, Kolinda Grabar-Kitarović ima uspije li se izboriti za još jedan mandat na čelu države. Njeno trenutačno ponašanje ukazuje na to da je ona toga postala svjesna i da bi upravo to mogla biti njena politička ambicija.
Nastavi li izbjegavati direktne sukobe s Vladom, uspije li odolijevati svim pokušajima da ju se, kako se izbori budu približavali, opet približi ekstremima, zadrži li svijest o tome kako bi joj umjerenost i nekonfliktnost mogli biti najveći saveznici, Kolinda Grabar-Kitarović mogla bi ostaviti bez pravog oružja svoje neprijatelje u HDZ-u, sve one koji bi, da ikako mogu, rado organizirali da ona niti ne bude kandidat na sljedećim izborima.