USPUTNE ZABILJEŠKE

Virtualni kradljivci umjesto kruha otuđuju knjige

, Image: 154644513, License: Royalty-free, Restrictions: Specifically, you may not use the Images in ways or contexts that might reasonably be construed as pornographic, defamatory, libellous or otherwise unlawful;
Specifically, you may not use images depicting any model in any unduly controversial or unflattering context, unless accompanied with a statement indicating that the person is a model and the images are being used for illustrative purposes only., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, ImageSource
Profimedia, ImageSource

Prije nekoliko godina na moju su web stranicu počele stizati poruke čitatelja iz Irana. Tako sam doznala da su dvije moje knjige prevedene na farsi i objavljene ilegalno, iako kod uglednog izdavača. Nakon raspitivanja doznala sam da u Iranu ne priznaju autorska prava, iako je treća knjiga ipak objavljena s potpisanim ugovorom. Ovog iskustva sam se sjetila čitajući o novoj internetskoj stranici Knjiga svima. Izgleda da autorska prava ne priznaju ni u Hrvatskoj, barem sudeći prema proklamaciji anonimnih osnivača: “Sve knjige su besplatno dostupne svim građanima u knjižnicama na posudbu. Ovo je isto samo prilagođeno vremenu u kojem živimo. Cijeli razredi posuđuju jednu knjigu u isto vrijeme i tada ih nema dovoljno za posudbu. U današnje vrijeme to je neprihvatljivo. Mislimo da je pravo na obrazovanje iznad autorskog prava i prava izdavača na zaradu.

Riječ je o piscima iz popisa lektire za osnovne i srednje škole kojima je istekao rok za prava, ali i onih kojima autorska prava još traju. Na prvi pogled čini se plemenitim pomoći učenicima koji se muče s lektirom da pročitaju zadano djelo. Pretpostavka je da će oni posegnuti za sada dostupnim originalnima, a ne skraćenim i prepričanim verzijama s interneta - u što je teško vjerovati. Ali vrhunac drskosti je apel anonimaca: “Pozivamo sve nakladnike i autore čija djela se čitaju u sklopu lektire... da svoja djela ponude besplatno u elektroničkom obliku na internetu. Tada ćemo ga maknuti s naših stranica i napraviti poveznicu na to djelo”. Je li ovo apel ili možda ipak - ucjena? Možda je cilj plemenit, ali za svakog imalo upućenog u ovu tematiku, riječ je o potpunom srozavanju autora, prevoditelja, izdavaštva i svih koji se bave knjigama. Na bijednu situaciju pisaca u ovoj zemlji, u kojoj se od pisanja ne da živjeti, sada još i otimanje autorskih prava. Gotovo bi se moglo reći da je srećom na tom popisu malo živih pisaca! Ali ovaj “Robin Hood” je kukavica, jer krade knjige samo zato što je to lakše nego krasti robu po dućanima ili opljačkati banku. Ako je već riječ o obrazovanju, zašto u prodavaonicama ne otuđuju kompjutore pa ih poklanjaju učenicima? Oštećeni su i knjižnice i knjižare, koje na ovakav način sve više gube smisao postojanja.

Zanimljiva je ova “plemenitost” na tuđi račun. Osnivači Knjiga svima imaju pravo misliti što hoće o prednosti obrazovanja, ali ne i krasti u to ime i još vrijeđati, pravdajući krađu moralnim principom. Bez obzira na pravdanje obrazovanjem, objavljivanje djela bez dozvole autora, nasljednika prava ili izdavača je krađa. Uz to i krajnje nepoštivanje tuđeg rada, uloženog u knjigu. Za ilustraciju situacije danas, koja doduše nema veze s lektirom, netko je izračunao da romanopisac u Hrvatskoj u prosjeku po satu rada zaradi manje od čistačice.

Doduše, rasprave o autorskim pravima i promjenama koje bi trebalo uvesti zbog digitalnog doba i fenomena piratiziranja vode se na različitim posluživačima od pojave interneta i besplatnih novinskih portala. A sada su pisci iz lektire došli u situaciju muzičara i filmaša čija se djela odavno ilegalno skidaju, slušaju i gledaju. Jer krasti je tako lako! A poštovati načelo: nemoj krasti ako ne želiš da ti kradu, tako je teško...

Ima li tome lijeka? Upravni odbor Hrvatskog društva pisaca već je protestirao i prijavio slučaj policiji, a sastala se i Zaklada nakladnika i knjižara s ciljem skidanja stranice Knjiga svima s interneta.

Božidar Feldman, odvjetnik koji se bavi autorskim pravima, kaže: “Tvrdnja da je pravo na obrazovanje “iznad autorskog prava i prava izdavača na zaradu” jedna je od opasnijih tvrdnji u povijesti autorskih prava... Zašto onda udžbenici nisu besplatni? Njih također stvaraju neki autori i tiskaju neki izdavači. Zašto bi oni imali pravo na zaradu, a autori lektire ne? Činjenica da je neka knjiga na popisu školske lektire sasvim sigurno trebala bi biti povoljna za autora te knjige, a ne nepovoljna. Jer, ako je, prema njihovoj tezi, neka knjiga u popisu lektire, autor te knjige nema pravo na zaradu, honorar, niti na bilo kakvo pravo vezanu za tu knjigu. Znači, što je autor čitaniji, ima manje prava”. Ovakvo postupanje predstavlja i kazneno djelo, prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, smatra Feldman i dodaje da bi trebalo reagirati i Državno odvjetništvo RH te Služba kibernetičke sigurnosti u MUP-u.

No pitanje je što se uopće može poduzeti jer je utvrđeno da je domena stranice izvan RH. Očito je lopovluku u virtualnom svijetu puno teže stati na kraj. Parola “Knjiga svima” zvuči dobro, baš kao “Kruh svima”. Pitajte bilo koga pa će vam reći da je pravo na kruh iznad svih prava, više od prava pekara na zaradu pa i onog na obrazovanje. Zašto onda nitko ne otima kruh i dijeli ga besplatno? Jedino zato jer bi se kruh morao dijeliti na ulici, a knjige ne. Pa se virtualnim kradljivcima čini kao da i nisu to što jesu.

Izdvajamo