Prije ili barem usporedno s donošenjem novog Zakona o referendumu, potrebno je pobliže odrediti i dopuniti ustavne odredbe o narodnoj referendumskoj inicijativi i samom referendumu. Promjene bi trebale omogućiti lakše korištenje narodne referendumske inicijative ublažavanjem uvjeta za raspisivanje referenduma. U tu svrhu predlažem da se postojeći ustavni uvjet, kojim se za raspisivanje referenduma traži deset posto od ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj, zamijeni odredbom koja bi glasila: “Hrvatski Sabor će raspisati referendum ako to zatraži dvjesto tisuća birača u Republici Hrvatskoj”.
Uz ovu promjenu, smatram da bi iz Zakona o referendumu u Ustav trebalo prenijeti odredbu o roku u kojem je potrebno prikupiti potpise za raspisivanje referenduma. Pritom bi se rok produljio s današnjih petnaest na šezdeset dana. Ova promjena bitno bi osnažila mogućnost ostvarenja narodne referendumske inicijative. Treba, međutim, naglasiti da je referendumska narodna inicijativa nužno ograničena i često neprikladna, jer složena interesna pitanja svodi na pojednostavljeno izjašnjavanje “za” ili “protiv”.
Također se postavlja pitanje ustavnosti i zakonitosti narodne referendumske inicijative u pojedinim slučajevima. Moglo bi se kazati da, kako se njome može tražiti promjena Ustava ili zakona, narodna referendumska inicijativa načelno ne može biti neustavna ili nezakonita. Ipak, narodnom referendumskom inicijativom može se zadirati u temeljne demokratske ustavne vrijednosti i načela, pa je zato treba ustavno ograničiti. U suvremenim demokracijama to se rješava ustavnim propisivanjem pitanja o kojima se ne može raspisati referendum. U tom smislu valjalo bi dopuniti Ustav te propisati da se referendum ne može raspisati o pitanjima kojima se ograničuju, umanjuju ili ukidaju ljudska prava ili prava nacionalnih manjina zajamčena Ustavom i zakonom.
Osim toga, referendum se ne bi mogao raspisati ni u slučaju mijenjanja obveza preuzetih međunarodnim ugovorima; mijenjanja odredaba proračuna i poreznih ili drugih financijskih zakona te ustavnih odredbi o ustrojstvu, međusobnim odnosima i nadležnostima tijela državne vlasti. Ostaje sporno treba li zabraniti raspisivanje referenduma i o pitanjima promjene izbornog zakonodavstva. Ustavna zabrana raspisivanja referenduma o navedenim pitanjima unaprijed određuje interesni i pravni okvir unutar kojeg se mogu kretati nositelji referendumske inicijative te smanjuje arbitrarnost odlučivanja Ustavnog suda o njezinoj ustavnosti i zakonitosti.
Posljednje što je potrebno mijenjati ustavnim promjenama je pitanje odlučivanja birača na referendumu. U odnosu na ovo pitanje jedni smatraju da, kao i u slučaju izbora zastupnika, nije potrebno propisivati poseban kvorum, odnosno određivati postotak birača koji moraju pristupiti referendumu da bi odluka bila pravovaljana.
Nasuprot tome, drugi traže da je - s obzirom na važnost pitanja o kojem se odlučuje na referendumu - potrebno kao uvjet za odlučivanje propisati poseban kvorum. Priklanjam se drugom stajalištu, ali smatram da kvorum ne bi trebao biti natpolovičan, čime bi se bitno otežalo odlučivanje na referendumu, već da bude manji i jednak za sve slučajeve referenduma. Konkretno, predlažem ustavnu odredbu prema kojoj se na referendumu odlučuje: “Većinom birača koji su glasali, uz uvjet da je referendumu pristupila najmanje jedna trećina birača u Republici Hrvatskoj”.
Naprijed navedene ustavne promjene omogućile bi s jedne strane lakši pristup birača referendumskoj inicijativi i olakšale postupak raspisivanja referenduma, ali bi istodobno onemogućile njezinu zloporabu i kršenje ustavnosti i zakonitosti. Zbog toga smatram da bi ove ustavne promjene trebalo prihvatiti kao uvjet za donošenje novog cjelovitog Zakona o referendumu.