Zašto talijanski građani ovaj vikend potpisuju zakonski prijedlog za legalizaciju kanabisa?
U talijanske ljekarne prispjele su posudice s po 5 grama kanabisa za medicinsku uporabu, ali u Zastupničkom domu i Senatu već je dugo zaustavljeno usvajanje zakona koji bi odobrio pojedincu da uzgaja pet stabljika i da posjeduje količinu kanabisa za osobnu uporabu.
Koja je u tome uloga građana?
U talijanskome ustavnom poretku zakonodavna inicijativa može pripadati i građanima, a ne samo izvršnoj vlasti, odnosno članovima Parlamenta - iako na kraju nacionalne zakone donosi samo Parlament, a oblasne oblasna vijeća. Za nacionalni zakonski prijedlog treba prikupiti 50.000 potpisa birača, dakle, otprilike jedan promil biračkog tijela. U ovom slučaju taj promil nastoji potaknuti Parlament da odustane od sabotaže šutnjom.
Nije li korisnije zabraniti sve droge i strogo kažnjavati proizvođače i prodavače?
Naravno, to je moguća politika, legalna i legitimna. Nije se pokazala efikasnom. Kao i u svim trgovinama, ni kad je droga posrijedi, nema ponude bez potražnje. Iskorijeniti instantne zamjene za istinsku sreću - nikada nije nikome uspjelo. Nikakva prohibicija nije iskorijenila prostituciju.
Koja uloga ostaje državi?
Ni države nisu propustile priliku zarađivati na porezima na duhan ili žeste, bez obzira na goleme štete koje alkohol i nikotin nanose zdravlju građana, bez obzira na sve nesreće i smrti izazvane pijanstvom. Dapače, svaka prohibicija zatvara prostor za nadzor države, a otvara prostor organiziranom kriminalu da se bogati i kontrolira teritorij, katkad i u koristoljubivoj suradnji s političarima navodnim prohibicionistima.
Ima li tu izlaza?
Kao i inače, treba ocijeniti što je manje zlo: kontrola ili prohibicija, država ili mafija. Bez obzira na sličnosti - razlika ipak postoji.