LABIRINT POLITIKE

ZAŠTO HRVATSKA NE ZAUSTAVLJA EKSTREMISTE PO NJEMAČKOM RECEPTU? Šovinizam i fašizam šire se poput plamena i pitanje je trenutka kada će izbiti požar

Zagreb, 250211.
Hotel Esplanade.
Velimir Bujanec, voditelj emisije Bujica na Jabuka TV.
Foto: Nina Djurdjevic / CROPIX
Nina Đurđević / CROPIX

Lijepo je Hrvatska obilježila osamdesetu obljetnicu Kristalne noći i početka nacističkog pogroma nad Židovima. Samo što termin “lijepo” treba staviti pod debele navodnike jer baš kao što su u Njemačkoj u studenom 1938. kolale laži o židovskoj opasnosti koja ugrožava domovinu, tako studeni 2018. u Hrvatskoj protječe u eksploziji fake newsa i fašistoidnih laži o opasnosti od dolaska migranata.

Vrhunac histerije mogao se vidjeti u prošlotjednoj emisiji “Bujica”, gdje su se čule izjave za koje bi trebalo odgovarati. Tema je bila Marakeški sporazum, a Zoran Grgić, nekad član Vijeća za građanski nadzor sigurnosnih službi, hladno je migrante opisao kao “crnčuge i arapčuge koji siluju, ubijaju i teroriziraju po svijetu”. Bio je na pravome mjestu jer je voditelj Velimir Bujanec koju minutu prije te Grgićeve izjave ustvrdio da u Njemačkoj “divljaci koji su došli s istoka siluju”, ali da tamošnji mediji o tome ne izvještavaju.

I tako, dok je Ognjen Kraus, predsjednik Koordinacije židovskih općina na 80. obljetnici Kristalne noći poručivao “Poštovani ministri policije i pravosuđa, državni odvjetniče, predsjednici Vlade i Sabora, poštovana predsjednice RH, do kada ćete prodavati čast ove zemlje, koja je antifašističkim pokretom oprala svoj obraz”, na televizijama se vrtjelo upozorenje kako crnčuge i Arapi siluju i teroriziraju, a revni građani su nazivali policiju čim bi u svojem gradu ugledali došljake tamnije puti. Optimisti će reći kako je dobro to što zovu policiju umjesto da se sami obračunaju sa sumnjivcima, međutim, povijest je bezbroj puta pokazala da je prijelaz iz prve u drugu fazu tek pitanje vremena.

Ukratko, vremena je sve manje, a šovinizam i fašizam u medijskoj sferi širi se poput plamena i pitanje je trenutka kada će izbiti požar. Vlasti bi trebale poslušati pučku pravobraniteljicu Loru Vidović kad upozorava da nadležna tijela moraju puno više napraviti u procesuiranju onih koji šire lažne vijesti o migrantima, uz pitanje kome je i zašto u interesu “posve neutemeljeno širenje straha i atmosfere kroz medije koje vidimo u zadnje vrijeme, a u čemu sudjeluje i dio političara”.

Prošle godine u Bundestagu je nedavno izglasan zakon koji predviđa da internetski portali i društvene mreže pod prijetnjom visokih novčanih kazni moraju izbrisati sadržaje s uvredljivim porukama, parolama i komentarima. Ubrzo zatim u noći sa 19. na 20. lipnja agenti su iznenada upali na trideset i šest adresa različitih gradova u Njemačkoj. Već poslije nekoliko sati stiglo je priopćenje prema kojemu je Federalna kriminalistička policija pretražila stanove 36 osoba koje se sumnjiči za širenje mržnje putem društvenih mreža na internetu. Od toga, u 33 slučaja radilo se o desničarskim ekstremistima, u dva o lijevim radikalima, a jedan osumnjičenik je povezan sa slanjem nedozvoljenog seksualnog sadržaja.

Ako je država bila sposobna ekspresno reagirati i strpati u zatvor besprizorne likove kada na društvenim mrežama prijete premijeru Andreju Plenkoviću ili biskupu Vladi Košiću, onda nema opravdanja šutnja te iste države na atmosferu linča kojoj su izložene čitave rasne ili etničke zajednice. Sloboda govora nije isto što i slobodno propovijedanje mržnje, a u Hrvatskoj smo došli do faze u kojoj se oni koji šire mržnju više ne skrivaju iza anonimnih internetskih statusa. Da se Hrvatska ne bi pretvorila u Njemačku iz 1938., treba zaustaviti ekstremiste onako kako to radi današnja Njemačka.

Izdvajamo