IZA KULISA

Zašto je program ranog otkrivanja raka pomogao samo 7% oboljelih

iStock

Loši smo! Loši gotovo u svemu kad je riječ o raku i ostane li sve kao što se događa godinama, na putu smo “prema dolje” u svakom pogledu. Nastavi li se isti “princip rada” u sprečavanju i ranom otkrivanju zloćudnih bolesti i nečinjenje u prevenciji, broj oboljelih i dalje će rasti, smrtnost također, pa sve to opasno prijeti da nam rak “devastira” populaciju i “potamani” zdravstveni proračun do te mjere da za liječenje ostalih boleština ne ostanu ni mrvice.

Naime, na “lošu sliku” raka u Hrvatskoj odavno upozoravaju liječnici, a ovih su im se dana pridružili oboljeli od zloćudnih bolesti sa svojom stranom priče koja također dokazuje i pokazuje gdje škripi i što bi trebalo činiti da raka bude manje, a kad se i pojavi, da se otkrije što brže i u što ranijoj fazi.

Nevjerojatna je informacija prema kojoj se rak u 70 posto slučajeva otkriva tek kad se pojave smetnje koje natjeraju pacijente na posjet liječniku, odnosno da je program probira za rano otkrivanje pomogao tek kod 7 posto oboljelih. Premda postoji već 13 godina, očito nešto ne štima u njegovoj provedbi jer odaziv je vrlo skroman, a onda i broj novootkrivenih slučajeva.

Ne čudi onda da su izdaci za lijekove, koji su u pravilu vrlo dostupni, sve veći, odnosno da potrošnja samo za tzv. skupe lijekove, u kojima oni za liječenje raka uzimaju najveći dio kolača, već prelazi dvije milijarde kuna.

Nažalost, to nema utjecaja na porast preživljavanja jer uglavnom se liječi metastatski rak, što znači da je rezultat skroman pa Hrvatska, iza Mađarske, drži neslavno drugo mjesto smrtnosti od zloćudnih bolesti.

Očito, hitno se mora promijeniti provedba probira za rano otkrivanje raka, posebice onih vrsta koje odnose najviše života poput zloćudne bolesti dojke, pluća i bronha te debelog crijeva. Činjenica je da puno aktivniji trebaju biti liječnici obiteljske medicine koji su zbog “nereda” u tom dijelu zdravstvenog sustava općenito poprilično distancirani od prevencije koja bi trebala činiti značajan dio posla PZZ-a.

Ne pomaže ni politika, primjerice, potpuno nezainteresirana za zabranu pušenja u kafićima, odnosno uvjerena da dodvoravanje pušačima vrijedi više od zdravlja.

Izdvajamo