Noć knjige, manifestacija koja će se u ponedjeljak, 23. travnja, održati sedmi put, pod pokroviteljstvom Vlade i UNESCO-a, hvale je vrijedna. Sudjelovat će više od šesto subjekata, knjižnica, izdavača, škola, instituta, muzeja... Njezini korijeni nisu međutim državni, posrijedi je inicijativa koju je u biti pokrenuo realan knjižarski i izdavački sektor.
U okviru istoga najlošije stoji ono što i inače u tom osjetljivom sektoru knjiškom najprije propadne: poezija. A poezija je najvažnija i najosjetljivija kulturna činjenica svake zajednice. Glavni pak krivac za to da se u nas najmanje mari za pjesništvo jest Ministarstvo kulture. Pjesnički život u Hrvatskoj, kad je posrijedi nadležno ministarstvo, jedva da bi i trebao postojati.
Primjerice, manifestaciji Goranovo proljeće, koja se od 1964. trsi (po)ostati najznačajniji pjesnički festival među južnim Slavenima, oduvijek internacionalnoj, pa je pohode laureati sa sviju strana svijeta, Ministarstvo kulture godišnje u prosjeku dodijeli kakvih desetak tisuća eura. Toliko eto vrijede svi zajedno hrvatski i svjetski pjesnici, taj njihov sumnjiv skup u nekom selu Bogu iza nogu. Ondje se dodjeljuje Goranov vijenac, naša najveća pjesnička nagrada, ali to nije važno....
U skladu s tim, ne čudi što je Ministarstvo kulture za tekuću godinu dodijelilo dičnih 15 tisuća kuna Kvirinovim poetskim susretima, drugoj najznačajnijoj pjesničkoj manifestaciji u Republici Hrvatskoj. Svake se godine susreti priređuju u Sisku u lipnju, ovaj će proslaviti 22. rođendan.
U skladu sa skladom dosad iznesenog, onda ne čudi ni to što je Kristina Ikić Baniček, SDP-ova gradonačelnica sisačka, raspuštenoj bandi pjesničkoj za isti dernek poetski dodijelila kakvih dvjesta pedeset eura. Mogla je za iste pare svim pjesnikinjama i pjesnicima pokupovati šešire, pa neka recituju i prose u parku kraj Muzičke škole ili ispred, recimo, zgrade Županije, uz Kupu što mirno teče... Među programima za godinu 2018. Ministarstvo kulture odbilo je dati makar jednu kunu za sljedeće pjesničke manifestacije:
Susrete mladih prozaika i pjesnika, u organizaciji DHK riječkog, za Dane A. G. Matoša u organizaciji DHK-ova ogranka slavonsko-baranjskog, za Znanstveni skup i recital kajkavske poezije Krapina, u organizaciji Društva za kajkavsko stvaralaštvo, za manifestaciju Tin u Vrgorcu, u produkciji Grada Vrgorca, za Goranovo proljeće u organizaciji Knjižnice Vrbovsko (što imaju i oni se u to petljati!), Čazmanski party u organizaciji HDP-a, cijenjena manifestacija Stih u regiji... I tako dalje: Nagrada Janko Polić Kamov - nula kuna, Nagrada Na vrh jezika - nula kuna. I još jednom Sisak, Nagrada “Tea Benčić Rimay” - nula kuna.
Vjerojatno to široj javnosti nije bitno, ali narod bez pjesnika je kao govno na kiši. A u istoj široj javnosti mnogo je slojeva ljudi, osobito mladih, koje pjesništvo zanima, ali uživo u nas vidjeti pjesnika - ravno je susretu sa srndaćem na autostradi.