Bildanjem mišića i vraćanjem Sloveniji istom mjerom tako što će naša policija sada njihovim ribarima slati kazne hrvatska Vlada ne rješava ama baš ništa vezano uz granični spor niti tako pomaže svojim ribarima. Taj potez ne vodi ničemu, već demonstrira nemoć premijera Andreja Plenkovića i cijelog njegova tima. Po pitanju graničnog spora i arbitražne presude koju Hrvatska ne priznaje Zagreb je potpuno paraliziran. S tim da Plenkovićeva Vlada nije generirala takvo stanje, već ga je samo preuzela od prethodne dvije.
Politika milo za drago, kako vi nama, mi vama, ne predstavlja ništa do aktivni doprinos Zagreba u produbljavanju sukoba sa Slovenijom i udaljava nas od bilo kakve mogućnosti da se oko arbitražne presude i definiranja granične crte postigne dogovor.
Što je najgore, naši ribari koji su dobili i po nekoliko kazni po 500 eura zbog ilegalnog prelaska granice, a unatoč lijepim riječima i porukama koje im se šalju s Markova trga, nemaju puno razloga za miran san. Vlada ih već mjesec dana uvjerava da mogu biti mirni, a pritom nemaju pojma kako riješiti udar slovenskih represivnih tijela na svoje državljane koji love ribu u dijelu zaljeva što ga je Slovenija jednostranom implementacijom arbitražne presude proglasila svojim teritorijem.
Najžalosnije je što nitko u Vladi, iako je Ljubljana mjesecima najavljivala svoje poteze i što su svi njihovi stavovi vezani za arbitražu bili na stolu, nije predvidio ni jednu akciju Slovenije nakon 31. prosinca. Hrvatske vlasti kaskaju za događajima i nalaze nekakva ad hoc rješenja ne bi li uglasile trenutni požar.
Tako je i ovo s kaznama. Pošto je slovenska policija već prvoga dana primjene arbitražne presude objavila da će kažnjavati naše ribare zbog povrede granične crte, u Zagrebu je trebalo biti jasno što to znači i trebalo je razraditi modele za pomoć ribarima. Ali ne. Ljude se pozvalo u Ministarstvo poljoprivrede, gdje ih je ministar Tomislav Tolušić lijepo primio, porazgovarao s njima, potapšao po ramenu i poručio im da idu kući. Onda je ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, svjestan da će problem na kraju doći njemu, malo razmislio i dosjetio se da Ministarstvo pravosuđa neće prosljeđivati kazne ribarima. Pogrešno se pretpostavilo da će Slovenija koristiti međudržavni sporazum o suradnji u pravnim stvarima i preko Ministarstva slati rješenja o kaznama. Išli su drugim, daleko efikasnijim putem i kazne dostavili izravno ribarima, na njihove kućne adrese.
I što sad? Opet se na brzinu smišljaju rješenja i preko noći traže odvjetnici koji će zastupati ribare u prekršajnom postupku u Sloveniji. Dok Vlada traži advokate, ribari grizu nokte i gledaju kako im curi rok od osam dana u kojemu mogu podnijeti prigovor, a u protivnom im slijedi prisilna naplata kazne.
Premijer će reći da Vlada brani interese svojih državljana. Točno. Ali to radi jako traljavo. Zašto Slovenija nije zatečena odgovorom hrvatske policije? Neka nam netko na Markovu trgu objasni kako su slovenske vlasti mogle predvidjeti da bi i naša policija mogla kažnjavati njihove ribare, pa su formirale fond iz kojega će se financirati sudski troškovi njihovih ribara i eventualne kazne, i već su unaprijed angažirale odvjetnički ured u Puli koji će ih zastupati? Zar se hrvatske vlasti u mjesec dana nisu mogle takvom nečem dosjetiti i organizirati suvislu i efikasnu pravnu pomoć ribarima?
Al’ što je, tu je. Nekako će se skrpati prigovori na kazne i netko će našim ribarima pružiti pravnu pomoć. To znači da im kazne idućih godinu dana neće postati pravomoćne. Vlada će kupiti godinu dana vremena. A što onda? Pravo je pitanje što će se u tih godinu dana poduzeti kako bi se problem riješio. Tim prije što su slovenske vlasti sve tvrđe u stavu da sa Zagrebom mogu razgovarati isključivo o provedbi arbitražne presude? Osim toga, Slovenija je u izbornoj godini, što znači da nema šanse da itko od njihovih političara napravi ikakav uzmak i smekša stav. Ako će se otvarati pitanje razgraničenja, to može samo značiti daljnje zaoštravanje slovenskog stava prema Hrvatskoj i zauzimanje pozicija koje se neće moći zaobići ako ta tema nakon provedenih izbora ponovno dođe na dnevni red.
Kad se sve sažme, čini se da smo debelo zagazili u slijepu ulicu. I sve činjenice koje Hrvatskoj idu u prilog, od toga da nas je Slovenija ucijenila kako bismo pristali na arbitražu, da su se oni u tome postupku ponašali nepošteno i kompromitirali ga, kao i da odbijaju bilo kakav dijalog - nisu ni od kakve pomoći. Činjenica je da je unatoč odluci Sabora o napuštanju arbitraže taj postupak proveden do kraja i donesen pravorijek, da ga Europska komisija priznaje i nije joj na kraj pameti stati na stranu Hrvatske. Stoga bi hrvatskim vlastima bilo najpametnije pronaći model za priznavanje arbitražne presude. Tim prije što njen sadržaj po nas uopće nije loš.