Možda je Vlada Andreja Plenkovića uistinu - kako je u prošlom izdanju Globusa sugerirao ugledni ekonomist Ivo Bićanić - Vlada koja aspirira samo lakim ciljevima. Ipak, takva teorija morala bi biti dublje analizirana. Prvo pitanje koje se nameće jest radi li se tu o nedostatku ambicije da se pokušaju ostvariti veća postignuća ili nedostatku hrabrosti da se donose teže odluke? Pod radnim motom “očuvanja stabilnosti”, suma Vladine efikasnosti nakon prvih petnaestak mjeseci vladavine čudna je mješavina odlučnosti i oklijevanja, hibernacije i djelovanja, koju je nemoguće obrazložiti jednostavnim teoremom.
Pa je tako, primjerice, u vjerojatno rekordnom roku od šest mjeseci obavljena sva procedura - prikupljanje, valorizacija ponuda i osiguranje sredstava - za oko pola milijarde eura vrijednu i strateški važnu nabavu novih borbenih zrakoplova, dok u otprilike istom roku još nije donesena odluka o izboru novih članova uprave Hrvatske elektroprivrede. Oba procesa počela su u srpnju. Je li teže odabrati direktora HEP-a od multifunkcionalnog vojnog aviona? A nije to jedini primjer Vladine kadrovske uspavanke.
Vjerojatno najbizarnija priča ona je o izboru novog čelnog čovjeka Croatia Airlinesa, nacionalne avioprijevozničke kompanije. Kad je aktualna Vlada preuzela vlast, na čelu kompanije bio je Krešimir Kučko, kadar kojeg je na tu poziciju postavila još Milanovićeva Vlada. Njemu je mandat dva puta produljivan na rok od šest mjeseci, uz najave kako će biti proveden natječaj na temelju kojeg će biti odabran novi direktor tvrtke na redovni mandat od pet godina. Natječaj je i raspisan 20. travnja, a kao uvjeti za izbor, osim uobičajenih za menadžerske pozicije u javnom sektoru, prednost se - posve logično - dodijelila ljudima s iskustvom rada u zrakoplovnoj industriji i s upravljačkim iskustvom “u zrakoplovnoj kompaniji u modelu mrežnog prijevoznika”.
Uz poprilično kratak rok za dostavu dokumenata od samo 15 dana, očekivalo se da bi cijela priča mogla biti brzo riješena, no uzalud. Evaluacije kvalitete kandidata su napravljene, intervjui obavljeni, mediji su sporadično objavljivali informacije o navodnim favoritima, no odluka nije donesena. Došao je listopad, a kako kompanija ne bi ostala obezglavljena - tada bi joj prijetio i gubitak licence - Kučku je opet, treći put, produljen mandat za šest mjeseci. Kako se i on sam kandidirao na natječaju te zadovoljavao uvjete, vjerojatno je taj čin doživio kao dokaz da ne postoji volja da bude odabran kao trajno rješenje te je naprasno podnio ostavku.
Kompanija je ostala bez odgovorne osobe, a Vlada je reagirala vatrogasnim rješenjem i opet imenovala glavnog direktora na šest mjeseci - ovaj put Jasmina Bajića, dosadašnjeg direktor kontrolinga i interne revizije kompanije, ali i - ako je vjerovati kuloarima - još jednog kandidata s famoznog natječaja. Natječaj je, dakako, i dalje formalno bio na snazi, a ljudi koji su se na njega prijavili bez ikakve informacije o sudbini svojih prijava. Ta informacija stigla je prije tjedan dana kad je na internetskim stranicama Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) objavljen novi javni natječaj za Upravu Croatia Airlinesa, ali ovaj put s nešto izmijenjenim uvjetima.
Sad se, tako, traže dva člana Uprave, a bilo kakve prednosti koje bi imao čovjek s menadžerskim iskustvom iz avioindustrije izbrisane su. Dakako, i takav natječaj sam po sebi otvara niz nedoumica. Recimo, hoće li se u natječaju za poslovno vodstvo Croatia Airlinesa jednako tretirati bivši menadžer Lufthanse i bivši menadžer, primjerice, Gavrilovića? Ili hoće li se za novouvedeno mjesto člana Uprave tvrtke tražiti financijaš, marketingaš, menadžer s iskustvom u restrukturiranju ili možda logističar?
Natječaj, ali ni dokumenti kompanije to ne preciziraju. Ipak, najveće nedoumice vjerojatno ima aktualni čelni čovjek tvrtke. Jer ako je istina da se Jasmin Bajić javio na prvi natječaj, evidentno je da njegova prijava nije ocijenjena dovoljno dobrom da upravlja tvrtkom. A onda mu je ona dana na upravljanje te je raspisan novi natječaj s nižim uvjetima od onih koje on zadovoljava. Treba li se javiti na novi natječaj? Da su mu željeli povjeriti taj posao, novi natječaj nisu ni morali raspisivati. No ako nije dovoljno kvalitetan da upravlja tvrtkom, zašto je odabran za privremenog generalnog direktora? Ispada da je dobar izbor za upravljanje tvrtkom šest mjeseci, ali ne i dulje od toga... A kakva je perspektiva tvrtke kojom već godinu i pol upravljaju “vršitelji dužnosti”?
I zašto premijer koji je u stanju jednom rečenicom smijeniti četiri ministra i raskinuti koaliciju ne uspijeva gotovo godinu i pol popuniti fotelje u javnim tvrtkama, dakle zadovoljiti raison d’être obnašanja političke vlasti u Hrvatskoj? Treba li boljeg dokaza da glavna prepreka Plenkovićevoj vladavini danas ne dolazi iz opozicije, nego iz vlastitih redova. Nije stoga problem što su ciljevi Vlade laki, nego to što premijer i dobar dio njegove stranke imaju posve različite ciljeve...