To što sam završila fakultet rezultat je truda više generacija, moje majke i njene majke. Školovanje babe Štefe u Podgrebenu bilo je neuredno, prekidano ratom, koji je tamo u kamenim zaseocima u zaleđu Primoštena bio opak: spaljena sela, deseci ubijenih, stotine u logoru na Molatu, glad. Bila je tako dobra da je učitelj tražio od njenog oca da je pusti dalje, u učiteljsku školu. “Neću, to je za kurvetine”, otac je ostao tvrd.
Par generacija kasnije, u Hrvatskoj je više žena nego muškaraca s diplomom. U Europi. U Americi.
Riječ je o tihoj revoluciji. Sve se promijenilo u desetak godina, s posljedicama kakve još ne možemo zamisliti. Kod nas 17,7 posto muškaraca ima diplomu i 23,4 posto žena. Na razini EU omjer je 26 naprama 30 u korist žena, kaže Eurostat. Nije svuda isto, u Njemačkoj i Švicarskoj muškarci su zadržali uvjerljivu dominaciju, u Austriji su spolovi izjednačeni, u Francuskoj je razlika u korist žena manja, 29 naspram 34 posto. Najdrastičnije je na Islandu, sa 29 posto muškaraca i 42 posto žena s fakultetom, za trećinu je više žena s diplomom u skandinavskim i baltičkim zemljama. Kod nas su žene 60,4 posto magistara znanosti, kaže Državni zavod za statistiku. A 2000. bilo ih je 46 posto.
U svijetu koji propagira izvrsnost i tržišne vrijednosti, značilo bi da žene mic po mic izbijaju na vrh. Međutim, znamo da nije tako, moć nije u njihovim rukama.
U SAD-u su lani prvi put žene s diplomom prešišale muškarce, no jaz u plaćama od oko 20 posto nije nestao. Jedno od objašnjenja je u tome što se danas traži diploma za mnoga tzv. ženska i slabo plaćena zanimanja, za nastavnice i medicinske sestre. No žene prodiru u sve profesije.
Kakve će to sve potrese izazvati u društvu, kakve promjene? Kakvim će se metodama braniti patrijarhalno društvo?
Jedna metoda je posramljivanje. U 25 posto američkih brakova žena ima više škole od muža. Od onih sklopljenih 2015., u samo 20 posto muž je obrazovaniji. Ali ipak muževi zarađuju više, objavio je lani Institut za obiteljske studije. No novo istraživanje zavoda za statistiku (US Census Bureau) pokazuje da nije tako: u svakom četvrtom braku žena zarađuje više, ali oboje lažu da bi to prikrili. Jednostavno, pitali su ljude koliko tko zarađuje, a onda to usporedili s poreznim podacima.
Kad muškarac zarađuje više, sve OK. A ako žena ima više, ona to umanjuje, a muž slaže da su njegovi prihodi veći. Odlično da nas podsjeti kako nije problem samo u političkoj sferi, nego u kulturi nejednakosti, piše britanski Guardian. Jer žene i dalje internaliziraju poruke o tome što spada u prihvatljivo žensko ponašanje. To da žena zarađuje više i dalje je nekako neženstveno.
Druga metoda je varanje, kriminal. U Japanu je otkriven medicinski fakultet koji je godinama ženama snižavao rezultate na prijemnom jer su htjeli da ih među upisanima bude manje od 30 posto. Da je vlak zakasnio 10 minuta, ministar bi valjda odmah izvršio harakiri, toliko je Japancima važan red i poštovanje propisa. Razmišlja li o harakiriju premijer Shinzo Abe? Moš mislit. U kabinet od 19 ministara uspio je ugurati 2 žene, iako 50 posto Japanki ima fakultet. Već 20 godina im broj liječnica ne prelazi 30 posto, pa vjerojatno prijemne lažiraju i drugi.
“Ignorirala sam roditelje koji su mi rekli da za žene nije fakultet i upisala najbolji u zemlji”, rekla je jedna Japanka za AP. Na razgovorima za posao kažu joj da bi je odmah zaposlili - samo da je muško. “Moj neprijatelj nisu moji roditelji, nego društvo”, ogorčena je. Kod nas su 62,7 posto doktora medicine žene, među pripravnicima ih je 67,5 posto.
U našim bolnicama upravo je u jeku rat spolova o kojem ništa ne znamo. Bitka žena protiv društva koje ih smatra drugotnima, i onda kad po svim važećim mjerilima dokažu suprotno.