U Jutarnjem listu jako smo zadovoljni što su se na našu ovotjednu konferenciju o demografskoj problematici, među ostalim uglednicima, odazvali premijer Andrej Plenković i čak troje ministara. Već ta činjenica ukazuje kako u Vladi RH postoji visoka razina osviještenosti o težini demografskih problema. Kao medijska kuća još smo zadovoljniji što je konferencija bila izuzetno dobro posjećena te jer je donijela niz jakih vijesti o novim demografskim mjerama hrvatske Vlade. Uvjereni smo i da smo uspjeli postići temeljni cilj konferencije - upozoriti da je demografska struktura Hrvatske izuzetno kompleksan problem koji iziskuje koordiniranu akciju praktično svih državnih resora, a što je osobno istaknuo i premijer Plenković. Ukratko, konferencija o demografiji pokazala se punim pogotkom. No, ima jedna stvar za kojom ipak pomalo žalimo: na konferenciji jednostavno nije bilo dovoljno vremena da ukažemo i na potencijale koju može pružiti sinergija javnog i privatnog sektora u rješavanju demografskih problema. Prenaglasili smo probleme, a premalo pričali o šansama.
Danas sa sigurnošću možemo zaključiti kako je fenomen dugovječnosti najveći rizik ali i najveći potencijal čovječanstva. Krenimo ipak s mračnim dijelom priče: to što će se broj starijih od 60 u svijetu s oko 840 milijuna povećati na više od 2 milijarde do 2050. može se tumačiti kao jedan od najvećih globalnih rizika. Primjerice, u većini zapadnih demokracija troškovi mirovinskih sustava mogli bi odnijeti i do 50 posto BDP-a do 2050. godine. Čiji to financijski sustav ili mirovinska shema mogu izdržati? Uz to, dugovječnost će sa sobom donijeti globalnu eksploziju raznoraznih kroničnih i degenerativnih bolesti. U društvu u kojem će 90 posto ljudi umirati od starosti, sigurno će glavna tema biti ogromni broj srčanih i karidovaskularnih bolesnika, ne puno manji broj dijabetičara, kao i zastrašujuće velik broj oboljelih od karcinoma karakterističnih za 65+ populaciju. Ne treba posebno objašnjavati kako bi svijet u samo 30-ak godina, ne bude li odgovarajućih medicinskih rješenja, mogao postati veliko kraljevstvo demencije, osteoporoze i artritisa. Sve skupa zvuči poprilično zastrašujuće, pogotovo ako znamo da će Hrvatska sigurno dijeliti demografsku sudbinu ostarjelog zapadnog svijeta te da ćemo teško moći računati na tzv. demografsku dividendu u kojoj uživaju velika tržišta u razvoju.
No, dugovječnost ima i svoje prednosti koje se vrlo rijetko naglašavaju. Dvije su ključne: prvo, što je veći broj starijih, to znači da se povećava broj živućih s višim stupnjem tzv. kristalizirane inteligencije, inteligencije bazirane na bogatim životnim iskustvima. Drugačije rečeno: svijetom će dominirati starija i mudrija populacija. I drugo: iako stare, pogotovo u Hrvatskoj, doživljavamo kao neku nakupinu siromašnih i boležljivih, moramo primijetiti da će sve buduće 50+ generacije biti vlasnici do sada najvećeg akumuliranog privatnog bogatstva u povijesti čovječanstva. Prema konzervativnim procjenama, potrošačka moć 60+ potrošača već će u 2020. dosegnuti 15 trilijuna dolara te će u najvećim i najmoćnijim državama, kao što su Japan i Sjedinjene Države, tzv. sektor dugovječnosti činiti više od 50 posto BPD-a. Vjerujemo da će i u Hrvatskoj biti vrlo slično; stariji od 50 kontrolirat će barem dvije trećine neto financijske imovine i bit će neviđeno utjecajna potrošačka skupina. Specijalizirane usluge skrbi, potrošačka roba ciljana 50+s segmentu, proizvodnja lijekova i općenito zdrastvene usluge… rast će do epskih razmjera; brojevi će u tom dijelu ekonomije biti zaista impresivni. Ako već sada u Sjedinjenim Državama 50+ potrošači drže oko 60 posto potrošnje (u zdrastvenoj industriji čak 73 posto), taj postotak za dvadeset godina može biti samo daleko veći.
I, naravno, velik broj kompanija u rastu brojeva u gornjem (starijem) dijelu piramide stanovništva prepoznat će izuzetne prilike. Usudit ćemo se prognozirati da će dionice kompanija iz financijskog i farmaceutskog sektora, kao i što se tiče robe široke potrošnje namijenjene starijima, imati više šanse za rast ako će imati višu izloženost tzv. tržištu dugovječnosti. Takav trend sigurno ćemo gledati i u Hrvatskoj, s jednom vrlo važnom napomenom: u Hrvatskoj hitno treba jačati most razumijevanja između države i poduzetnika kad je u pitanju zadovoljavanje, nazovimo to tako, demografskih potreba. Bez tog razumijevanja i koordinacije, stvari će ići puno teže.
Ako, recimo, trebamo graditi mrežu deinstitucionalizirane skrbi za starije i nemoćne, puno su veće šanse da priča uspije uz državnu potporu i privatnu inicijativu nego da isti vlak pokušava voziti na dva odvojena kolosijeka. Kompetetivnost i inventivnost privatnog sektora može značajno ubrzati razvoj odgovarajućih usluga skrbi, nametnuti konkurentne cijene te stvoriti široku platformu za stvarno rješenje problema, a ne zavaravanje koji često pružaju etatistički sustavi. Vjerujemo u budućnost s mnogo šansi za sijedu ekonomiju i već sad najavljujemo novu, više fokusiranu konferenciju. Uostalom, jedva da smo načeli problematiku zdravstva u vezi s dugovječnošću, a kad smo već krenuli u akciju, ne treba odugovlačiti.