Kontroverzne opaske predsjednika Donalda Trumpa o sukobima između rasista i njihovih protivnika u Charlottesvilleu u Virginiji otvorile su vrata radikalizmu. Izjednačavajući zagovornike rasizma s onima koji se protiv njega žele boriti, Trump je možda pokušavao očuvati svoju bazu podrške među slabo obrazovanim bijelcima. Međutim, njegove su izjave otuđile većinu političkih vođa i razbjesnile veliki dio stanovništva.
Trumpov govor, u kojem je tvrdio da je među ljutim bjelačkim suprematističkim i neonacističkim prosvjednicima koji su se busali antisemitskim sloganima bilo "dobrih ljudi", opsežno su kritizirali čak i viši članovi Republikanske stranke. Čini se da je naknadno otpuštanje Trumpova glavnog stratega Stevea Bannona iz Bijele kuće bilo namijenjeno smirivanju njegovih kritičara tako što su maknuti ekstremniji nacionalističko-populistički elementi iz predsjednikova tima. No, učinak Bannonova protjerivanja mogao bi još više izolirati predsjednika.
Ogorčeni Bannon obećao je koristiti ultradesničarski medij, čiji je jedan od osnivača, za napad na tradicionalne republikance unutar administracije koji su pridonijeli njegovu micanju. To bi moglo još više podijeliti republikanske lojaliste, razočarati još više Trumpovih pristaša i kreirati nove probleme za Bijelu kuću. Isto tako, ultradesnica će nastaviti igrati na kartu rase kako bi stvarala podjele u američkom društvu i zaokupila demokrate konstantnim osuđivanjem Trumpa.
Nakon izbora u kojima je napadao imigrante, Meksikance i muslimane kao srž problema Amerike, Trump nastavlja polarizirati i dijeliti. Dajući rasistima i ksenofobima auru legitimnosti, polarizirao je političko okruženje i podržali su ga bjelački suprematisti. Te glasne radikalne skupine gledaju na Trumpa kao na najbolju političku nadu za generiranje ili rasnog rata ili sustava rasne separacije i apartheida.
Trumpova retorika redovito dodaje ulje na vatru. Nakon što je rasist koji se automobilom zabio u mnoštvo u Charlottesvilleu ubio mirnu prosvjednicu, Trump je dokazao da nije voljan nazvati taj čin "terorizmom bjelačkog supermatizma". U upečatljivoj suprotnosti, regularno je osuđivao "radikalni islamski terorizam" kad god je u ubojstvu civila sudjelovao musliman.
Sukobi u Charlottesvilleu mogli bi motivirati još veći broj ljudi da se uključe u radikalnu politiku i izađu na ulice. Bjelački suprematisti obećali su organizirati nove skupove diljem zemlje, a njihovi protivnici masovne kontraprosvjede. Sve veći broj i ultradesničara i ultraljevičara mogao bi postati odvažniji jer prvi put u modernoj povijesti smatraju predsjednika ili svojim glavnim pokroviteljem ili svojim primarnim neprijateljem.
Rasističkim skupinama koristi širenje propagande mržnje na internetu. Stalno izvještavanje i medijski fokus na Trumpove riječi jednostavno pogoršavaju problem. Bilježi se eksponencijalni porast broja skupova i zločina iz mržnje, uključujući vandaliziranje sinagoga i crnačkih crkava. Skok je zabilježen i u broju novih članova različitih radikalnih desničarskih skupina, uključujući samodefiniranu Novu desnicu, koja tvrdi da nije rasistička nego da je čvrsto antiimigrantska i islamofobna te predlaže različite neobične teorije zavjere.
Iako je većina antirasističkih prosvjednika bila mirna, svaki skup privlači i militante kolektivno poznate kao "antifa", skraćeno od "antifašisti". Što rasisti postaju vidiljiviji, to se više aktivira antifa pokret koji na različitim prosvjedima, osim krajnje desnih meta, izaziva i obične Trumpove pristaše. Militantni pristaše pokreta antifa pokušavaju blokirati i pojavljivanje ultradesničarskih ideologa tijekom govora u sveučilišnim kampusima i drugim mjestima.
Broj mladih koje privlače antifa pokreti teško je procijeniti. On nema jasno vodstvo ili vertikalnu strukturu već se sastoji od kolekcije autonomnih lokalnih ćelija. Međutim, u sve većoj mjeri privlači široki raspon ciljeva, uključujući zaštitu okoliša, prava Afroamerikanaca i autohtonog stanovništva, kao i mješavinu socijalista, komunista, nihilista i anarhista.
Iako SAD ima jaku i dugu tradiciju nenasilnih prosvjednih pokreta, uključujući prosvjede za građanska prava i antiratne demonstracije 1960-ih, uvijek je postojao i nasilniji element koji vjeruje da sloboda govora ne uključuje govor mržnje i da rasisti i fašisti predstavljaju ozbiljnu prijetnju američkoj demokraciji. Oni traže direktnu konfrontaciju sa svojim protivnicima na ulicama, tvrdeći da je policija previše tolerantna. U nekim slučajevima su voljni i boriti se protiv policije.
Mirniji elementi antifa pokreta povezali su se s lokalnim svećenstvom i aktivistima s terena koji se zalažu za socijalnu pravdu. Međutim, mnogi militanti su uključeni u antikapitalističke i antiglobalističke skupove i poznati su po neredima i uništavanju imovine u blizini ciljanih zgrada kao što je sjedište MMF-a u Washingtonu.
Mirni segment antifašističkih skupina tvrdi da militantni napadi štete pokretu i u biti pomažu rasistima u tvrdnjama da je ljevica nasilna i antidemokratska. To odjekuje među mnogim običnim građanima koji mrze nasilje i jednom kad se dvije strane pericipiraju kao jednake, tada zapravo rasisti ispadaju pobjednici.
U najboljem slučaju, budući masovni prosvjedi protiv rasizma i neonacizma bit će i dalje mirni, kao tijekom nedavnog skupa u Bostonu. To bi moglo uvjeriti Trumpa da osudi netrpeljivost bez ikakva kvalificiranja. No, ako se nasilje i zločini iz mržnje budu širili, Trumpova će dvosmislenost jednostavno pridonijeti turbulencijama i nemirima.