Inakon 33 godine otkako je legendarni Tom Gotovac prošetao gol golcat po zagrebačkim ulicima i ljubio asfalt, Zagrepčanima su takvi oblici umjetničkog izražavanja još uvijek neprihvatljivi. Kao i davne 1981. godine kada se Gotovac prošetao centrom Zagreba i završio na policijskom ispitivanju, tako je policija nakon dojave građana privela i švicarske umjetnike koji su u subotu ujutro na Cvjetnom trgu izveli performans "Naked slow walk".
"Policija je došla nakon dojave zabrinutih građana. Bio sam spreman za tu situaciju i imao sam kod sebe novce iz budžeta predviđene za kaznu", priča nam organizator manifestacije "Zagreb volim te" Emil Matešić, u subotu popodne u svom uredu u KIC-u. Iznenađen je i švicarski performer Thomas Zollinger i govori nam da im dobacuju i u Švicarskoj, ali ne tako ružne riječi kakve su čuli u Zagrebu. ” U Švicarskoj nam viču 'pokažite nam neka lijepa tijela', ili 'tu su djeca', ali nisu mi nikada dobacivali da trebamo završiti u ludnici, ili u konc-logoru. Čujem da su ovdje dobacivali takve riječi mržnje. Nisam to znao, dok sam izvodio performans, jer ne znam vaš jezik, no ne mogu reći da nisam iznenađen”. Zollinger na izravno pitanje je li ipak očekivao intervenciju policije odgovara s “da” i ”ne” i dodaje: ”Bio sam pripremljen, ali koliko shvaćam cijela situacija s festivalom, Emilom i Tomom Gotovcom ima službenu podršku grada Zagreba i institucija. Zbog toga sam ipak bio iznenađen da je policija došla. Kad gledam Europu, Hrvatska je na zanimljivoj poziciji, ona je na granici. A često upravo s margina dolaze nove poruke prema središtu. Ovdje je moguće da postoji liberalni duh ali ne među populacijom, možda u određenim društvenim skupinama. Moj performans naprosto ljudi nisu razumjeli".
Performans je izveden u sklopu prvog izdanja Festivala Zagreb, volim te!, a posvećen je Tomislavu Gotovcu, koji je šokirao Zagrepčane na sličan način. Slične performanse slavni je umjetnik i kasnije izvodio, a Festival Zagreb, volim te! trebao bi jedanput godišnje okupljati umjetnike koji bi izvodili performanse u kojima se želi pokazati odnos između ljudskog tijela i javnog prostora. Istovremeno je istog dana kod spomenika Nikole Tesle izveden performans "Zagreb dreaming", američko-korejske umjetnice Miru Kim. Na velikom krevetu, neposredno kraj Meštrovićevog spomenika, zaogrnuta bijelim ogrtačem ležala je autorica performansa, da bi nakon toga ustala i pila kavu, uz znatiželjne Zagrepčane koji su prolazili.
Matešić nam čita članak 14. Zakona o remećenju javnog reda i mira koji se, kaže, nije promijenio do dana današnjega. A sve što se dogodilo u subotnje prijepodne na Cvjetnom trgu nevjerojatno ga podsjeća na Tomov slavni performans. "I on je morao platiti tadašnjih 2000 jugoslavenskih dinara, a Vrhovni je sud odbio njegovu žalbu.
Kad je riječ o reakcijama građana kaže da su reakcije bile na prvi pogled kao i one u Švicarskoj, Španjolskoj i drugim zemljama gdje je izvodio performanse. "Uglavnom se ljudi smiju, fotografiraju mobitelima itd. No postoji i ali. Dakle vrlo često nađe se tri ili pet individua koji imaju moć da to sve skupa zaustave. I u Švicarskoj ima ljudi koji ružno reagiraju, ali nisam do sad čuo tako snažne riječi poput ovih koje su mi govorili u Zagrebu". Performanskom "Naked slow walk" imao je objašnjava namjeru biti prisutan svojim golim tijelom u javnom prostoru, ali bez ikakvih reakcija, da to ljudi prihvate naprosto kao nešto normalno. "Kao kad vidite čovjeka koji trči na primjer. Međutim, za sad mi to ne uspijeva. Možda jednog dana".
Prvi je put performans “Naked slow walk” Thomas izveo u svom gradu, Bielu, imao je podršku institucija i sve proteklo u najboljem redu. Danas je kaže situacija drugačija. "Najgore iskustvo dosad mi nisu verbalne uvrede, to nisam previše imao priliku čuti u Švicarskoj , nisam doživio niti agresivnie istupe, već spoznaja da živimo u sve manje liberalnom društvu. Prije pet godina dobivao sam podršku institucija, mogao sam svoj performans izvoditi po cijelom gardu, ove godine sve se promijenilo. Dozvolili su mi performans samo u starom dijelu gradu, gdje živi umjetnička zajednica, ali ne drugdje".
Smatra da će biti zanimljivo pratiti što će se dalje događati u Zagrebu u smislu ovakvih performansa. "Cijelo ovo događanje moglo bi biti znak liberalizma društva. zanimljivo je da prije 5, 6 godina primjerice u Barceloni nije postojala zabrana za golotinju u javnom prostoru, međutim prije tri godinu zabranili su je. U San Franciscu i Švicarskoj na nekim mjestima je dopušteno , a na drugim nije. Koliko čujem u Zagrebu ne postoje djelovi grada u kojima možete hodati goli. U mom gradu gdje nema puno ljudi može se izvesti takav performans, no ne u pješačkim zonama".
O svom performerskom djelovanju kaže kako ga zanima koje su granice umjetnosti koja koristi golo tijelo u odnosu na javni prostor . "U mojoj zemlji ne postoji zakon protiv golotinje ali postoji zakon koji vidim postoji i u hrvatskoj da se ne smiju omalovažavati i vrijeđati moralni osjećaju građana. Želim vidjeti koliko su umjetnici slobodni u svom djelovanju koliko je stvarna sloboda umjetnosti na djelu. Zanima me golo tijelo kao medij u javnom mjestu jer u kazalištu ili muzeju možete raditi što hoćete. To je već skoro pa dosadno. No to nije slučaj s javnim prostorom. Zanimljivo je da institucije žele infilitrirati umjetnost u javni prostor, ali ne i golo tijelo. Mislim da je došlo vrijeme za to. Želim da golo tijelo postoje nešto normalno kao medij umjetničkog istraživanja u javnom prostoru".