Impresivan broj spomenika, njih preko stotinu, na području Dubrovnika i nekadašnje Dubrovačke Republike obnovljen je inicijativom i sredstvima Društva prijatelja dubrovačke starine.
Pregled obnovljenih kulturnih dobara koje je pokrenulo i financiralo Društvo može se vidjeti u raskošnom zborniku 'Društvo prijatelja dubrovačke starine. Povijest i rad na spomenicima kulture 1952-2016.', koje je u petak predstavljeno u Mimari u Zagrebu. Naime, Društvo se brine za zidine i dobiva dio od prodanih ulaznica, tako je njihov lanjski udio od karata iznosio od oko 45 milijuna kuna koje idu dalje za spas spomenika. Tako je obnova u ovoj slučaju trajan proces.
Prioriteti pri obnovi
Samo u prvom mjesecu ove godine prodano je 9,5 tisuća ulaznica za obilazak zidina, što je rekord za siječanj (lani je prodano 7,5 tisuća). Ljeti se dnevno proda oko 10.000 ulaznica. Cijena jedne je 150 kuna. Prošle je godine prodano 1,100.000 karata.
- Posjet zidinama povećava se zadnjih pet godina za oko 100.000 godišnje. I dok su u socijalizmu ulaznice za obilazak zidina bile jeftine da bi se popularizirao Dubrovnik, ulaskom u kapitalizam Dubrovnik je postao brend, naglo raste broj posjeta, cijena ulaznica se povećava, a time rastu i prihodi Društva. Sve je to uvjetovalo da smo se morali prilagoditi i danas smo gotovo privredna tvrtka koja ulaže znatan novac u spomenike. Pritom zapošljavamo mali broj ljudi i povremene suradnike - kaže Niko Kapetanić, predsjednik DPDS-a.
Godine 2014. Društvo je raspolagalo s 15 milijuna kuna, potom 2015. s 30 milijuna kuna i već 2016. s visokih 38 milijuna. Zidine, koje su glavni element identiteta Grada, u dobrom su stanju upravo zahvaljujući brizi Društva te kroz ovaj model brige imaju trajnu skrb. Pri obnovi su im prioriteti fortifikacijski sklopovi, ali već neko vrijeme na čitavom području Dubrovačke Republike kupuju nekadašnje kneževe dvore. Ove godine bit će završena obnova Kneževa dvora u Slanom koji je bio sjedištem kneza za Dubrovačko primorje. Uređenje je počelo prije dvije godine, a obnova je vrijedna 10 milijuna kuna.
- Ideja je da tim nekretninama upravlja Društvo, ali da ih damo lokalnoj zajednici na korištenje - kaže Niko Kapetanić.
Dva milijuna za sv. Vlaha
Kad su ranije, priča Kapetanić, obnovili dio stonskih utvrda i počeli naplaćivati ulaznice, osim što se na zidinama povećao promet došlo je do još niza pozitivnih posljedica za turizam - kafići i restorani u Stonu bolje posluju, povećao se broj noćenja i slično. No, Društvo je niz godina, kaže Kapetanić, u nemilosti gradonačelnika Vlahušića koji im je na sve moguće načine pokušao oduzeti ingerenciju nad zidinama i zaradu od ulaznica koja preko njih ide direktno za spomenike. Prije osam godina postignut je dogovor i ugovoreno je da Društvo i Grad profit od karata dijele po 50 posto.
- Prema tom ugovoru, Grad je također svoj dio trebao ulagati u spomenike. Međutim, nikad ni jednu kunu od tog novca nisu dali za spomenike, odnosno nikad nisu osnovali svoje društvo koje bi se brinulo za spomenike i ulagalo taj novac. Njihov se dio od ulaznica za zidine slijeva u proračun i potom se dalje ne zna što je otišlo za recimo neku cestu, a što za navodnu obnovu baštine. Pritom niz spomenika u samom gradu iziskuje zahvate i mnogo toga je u lošem stanju. Neki se niti ne mogu obnoviti bez Grada kao vlasnika - kaže Kapetanić.
Društvo je doniralo dva milijuna eura za obnovu crkve Sv. Vlaha. Ono je jedinstveno u Europi, postoji tek nekoliko sličnih institucija, dvije u Engleskoj i jedna u Njemačkoj. Još prije deset godina uveli su informatički sustav prodaje ulaznica, koji se ne može zloupotrebljavati, što ih je kažu spasilo od mogućih progona i optužbi kroz koje su prolazili kroz godine. Kroz taj je sustav sve “crno na bijelo”. Zanimljivo je i da članovi rade besplatno, gonjeni samo “neutaživom” ljubavlju prema baštini koju treba očuvati za sljedeće generacije. Od turizma zarađuju za daljnje obnove baštine koja i privlači turiste.
No, koliko horde turista štete Starom gradu?
Led u fontani
Urednica zbornika Snješka Knežević kaže da je navala rezultat kruzerskog turizma, koji je sve veći problem i drugdje, na primjer u Veneciji.
- Štete su manje materijalne, a više ekološke, pa se treba upitati jesu li moguće pošasti, s obzirom na stanje povijesne kanalizacije. Za štete na pločnicima nesumnjivo je odgovoran gotovo nekontroliran ulazak vozila u grad, a snimanje i Notingemci su pospješili da se pukotine rastvore. Lani su u Veliku Onofrijevu fontanu nabacane tone leda kojim je bila dekorirana jedna prostorija obližnjeg kafića, pa je došlo do velikog oštećenja. Svako malo domaći maloljetni delinkventi obrušavaju se na Orlandov stup i njegov mač. Štete trpi i tzv. slika mjesta: cijeli se grad pretvara u primitivni dernek i komercijalizira svaki četvorni centimetar. Za volju kruzerskog i screen-turizma Dubrovnik se sve više približava uzoru Disneylanda - smatra S. Knežević.
Primitivni dernek
Grad se već neko vrijeme iznajmljuje i za kulisu za visokobudžetne filmove. Lani je tako bio kulisa za neki galaktički grad u filmskom serijalu 'Ratovi zvijezda', a sad je za film 'Robin Hood'. Iako se u javnosti to sve uglavnom prezentira kao uspjeh, mnogo je i onih kojima je neprihvatljivo da Dubrovnik, kameni mediteranski grad, glumi primjerice ranosrednjovjekovni gradić Nottingham.
- Time što se upravo događa sa Stradunom, koji kao konstrukcija nosi izmišljen kvazisrednjovjekovni drveni Nottingham, došlo se do apsurda, bolje reći krimena. Nema europskog povijesnog grada, i to s atributom svjetske baštine, koji bi to dopustio. To je poniženje kakvo taj grad nikada u svojoj povijesti nije iskustio, a rezultat je poremećenog sustava vrijednosti i neokolonijalne servilnosti. Dubrovnik, kakav jest, sam je po sebi brend, a njegova povijest nudi bezbroj sadržaja koji bi mogli postati teme hrvatskih spektakala. Ali za to očito nema smisla ni znanja, volje ni talenta - zaključuje Knežević.