U prvom desetljeću ovog tisućljeća dominirale su, kada je riječ o najboljoj arhitekturi, obrazovne ustanove, škole i vrtići te muzeji. Među najboljima protekle godine su hotel i bazeni. Da netko ne zna bolje, mogao bi pomisliti da živimo u razdoblju hedonizma. Kako je malo investicija, izbor ove godine nije bio težak. Za najbolje projekte na našoj listi, uz provjerena imena, natječu se i arhitekti mlađe generacije, slučajnost je da svi ovi mladi autori rade u paru.
1. Bazenski kompleks Svetice, Vjera Bakić, Matthias Kulstrunk i suradnici
Bazen na Sveticama projektirali su Vjera Bakić, unuka kipara Vojina Bakića i Švicarac Matthias Kulstrunk. Natječaj su dobili netom nakon studija na ETH u Zürichu, svojevrsnom suvremenom Bauhausu. Danas su daleko od studentskih klupa, no zbog financija bazen se dugo dovršavao. Nije nebitno da je Vjera Bakić provela veći dio djetinjstva u ovom kvartu i dobro ga poznaje, kao i njegovu povijest vezanu uz sport, koja je kontekstualizirana ovim radom - kako nekadašnji izgled maksimirskog stadiona Vladimira Turine koji je sjevernu tribinu ostavio otvorenu prema šumi (“zeleni prsti”), tako bazen Franje Bahovca iz šezdesetih koji je nekoć postojao na istoj toj lokaciji, te i prva klizališta i sanjkališta na maksimirskom jezeru. Bazen je zatvorenog tipa, no pretapa se s prirodom uz pomoć goleme staklene stijene pa plivači na sjever gledaju na šumu, prema jugu na nebodere. Iz bazena se izlazi na sportska igrališta te na uzdignute drvene palube i sunčališta smještena na krovovima. U unutrašnjosti bazena dominira fina igra mnoštva nijansi pločica. Projekt je nominiran za ovogodišnju nagradu Mies van der Rohe.
2. Hotel Amarin, Rovinj, Studio UP i suradnici
Kada su Lea Pelivan i Toma Plejić koji čine okosnicu Studija UP dobili međunarodno priznanje Mies van der Rohe za mlade europske nade, potvrđeno je ono što je bilo jasno svakome tko je vidio njihovu Gimnaziju u Koprivnici. Bio je to jedan od njihovih prvih projekata, uslijedili su monokromna zgrada Spectator u zagrebačkoj Radničkoj te splitski hostel Golly&Bossy koji je hvalio međunarodni tisak, od New York Timesa preko Guardiana. Njihov je novi projekt ujedno i opsegom najveći do sada, hotel Amarin u Rovinju. Najbolji hoteli, u arhitektonskom pogledu, u novom tisućljeću nastali su u ovom gradu. Iako hotela tamo nije nedostajalo, u gradnji usred turističkog booma šezdesetih i sedamdesetih, novo je poglavlje započeo hotel Lone 3LHD-a. Amarin je obiteljski hotel. Arhitekti ga sami opisuju kao “veliku didaktičku igračku”. U temelju su tlocrta, radi dinamike, geometrijski nepravilne linije i krivulje.
3. Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj, Saša Randić, Idis Turato i suradnici
Za antički kip Apoksiomena pronađenog na dnu otočića Velo Orluje pokraj Malog Lošinja dugo su se vodili pregovori o tome gdje će biti postavljen. Odlučeno je da se postavi u blizini mjesta na kojemu je pronađen, na natječaju su pobijedili Saša Randić i Idis Turato. Muzej Apoksiomena, svojevrsna kuća u kući, smješten je, naime, unutar historističke palače, a u postavu se izmjenjuju tzv. crna soba sa sakupljenim podacima o kipu, koji je još uvijek dijelom enigma za istraživače, potom tzv. šarena soba, u kombinaciji žarkih boja tepiha za čiji su crtež inspiracija bili i motivi žitarica i sjemenki pronađeni u tijelu kipa, dok je kip je u posljednjoj sobi obilaska “odjevenoj” u bijelo (suradnja Vanje Ilić i Branke Donassy). Muzej je dijelom inspiriran i likovnošću, posebno spacijalizmom djelima Lucia Fontane, Alberta Burrija, Enrica Castellanija, ali i plavom bojom maga Yvesa Kleina. U svakom slučaju fantazmagoričan, no vrlo uspješan spoj antike, talijanske poslijeratne umjetnosti i vremena danas. Projekt je, kao i bazen, upravo nominiran za nagradu Mies van der Rohe.
4. Karlovački slatkovodni akvarij i muzej rijeka, 3LHD
I prije konačne realizacije očekivalo se mnogo od Karlovačkog slatkovodnog akvarija zbog vrlo “nabrijanih” simulacija, što često bude i medvjeđa usluga konačnom projektu. U ovom slučaju nije bilo medvjeđe usluge. Za akvarij se može reći da je najmanje tipičan za projekte kakve smo navikli iz ovog ureda. Muzej je izvana, sve dok se ne dođe u njegovu neposrednu blizinu, jedva vidljiv. Toj stopljenosti s okolnom prirodom, pejsažom i rijekom, pridonosi i krov s travom. Po takvoj svojevrsnoj “mimikriji”, u pogledu tipologije može se usporediti s Muzejem u Vučedolu Radionice arhitekture. No, u karlovačkom je kontekstu oblik staklene građevine inspiriran okolnim zemljanim nasipima. Interijer je takozvana crna kutija, kako bi naglasak bio na onome što se izlaže, akvarije u kojima je smješteno stotinjak različitih slatkovodnih vrsta riba, njih pet tisuća primjeraka.
5. Obiteljska kuća, GNR, Zagreb, NFO
Ove godine konkurencija na području privatnih kuća nije bila velika. Zanimljivu malu, crnu kuću smještenu u Gorskom kotaru napravio je mladi arhitekt Tomislav Soldo, u Zagrebu je kvalitetnu obiteljsku kuću DT13 napravio Damir Vitković. Kuća koju potpisuju arhitekti NFO (neformalna organizacija) smještena je na gusto naseljenom dijelu zagrebačkog Jaruna, na zemljištu izdužena oblika. Mladi arhitekti već imaju iskustva s privatnim kućama - u mjestu Pakoštane na uskoj lokaciji napučenoj zbog okolne apartmanizacije, iskoristili su lokaciju najbolje što su mogli i ostvarili Vertikalni aneks. Dokazali su, suprotnim primjerom, kako preskupa rješenja sa sobom znaju nositi i nepotreban spektakl. Za novu kuću na zagrebačkom Jarunu arhitekti su rekli da su željeli oblikovati “običnu” gradsku kuću. To je ponekad i najteže. Boravak je, inače, smješten na zadnjoj etaži, s pogledom na okolinu, a zanimljivi su i mnogi detalji unutar kuće.