KARIKATURIST LARS VILKS

‘Zbog ideja koje zastupam spreman sam i umrijeti’

AFP

Umjetnik koji živi na tajnoj lokaciji otkad je al-Qa’ida objavila nagradu od 150 tisuća dolara za onoga tko ga ‘zakolje kao ovcu’ govori o svojim crtežima Muhameda u tijelu psa

Isti čas kad je do švedske policije stigla vijest o ubojstvima u redakciji Charlie Hebdoa pooštrili su mjere zaštite kontroverznog tamošnjeg umjetnika Larsa Vilksa koji od 2007. godine živi na tajnoj lokaciji.

Vilks je, uz Salmana Rushdiea, jedan od globalno najtraženijih ljudi na, među ostalim, al-Qa’idinoj listi za odstrel. Nakon što je prije sedam godina lokalni list Nerikes Allehanda objavio njegov crtež Muhameda s tijelom psa, kao ilustraciju uz tekst o autocenzuri i slobodi govora, vođa ISIL, Abu al-Baghdadi, tada jedan od lidera u al-Qa’idi, u audiosnimci ubrzo objavljenoj na internetu, poručio je: “Objavljujem nagradu od 100.000 dolara onome tko ubije ovog nevjerničkog kriminalca. Zakolje li ga kao ovcu, nagrada će biti povećana na 150.000 dolara.”

Prosvjedi u Švedskoj

“Šok sam doživio prošle srijede kad sam čuo što su napravili Charlie Hebdou. Ne, nije me uhvatio panični strah za vlastitu sigurnost, više je to bio šok zbog osobnog gubitka. Jer, u prvi sam čas mislio sam da je stradao i Gérard ( Briard, urednik Charlie Hebdoa, op. K.D.). Kad smo prije par mjeseci razgovarali, rekao mi je da se osjeća zaštićenim, da imaju policijsko osiguranje ... Odahnuo sam kad sam čuo da nije bio u redakciji, da je pukim slučajem preživio. Grozan je gubitak i smrt ostalih kolega. Odmah su mi pojačali osiguranje, ali to je već rutina”, ispričao je Vilks u razgovoru za Jutarnji list.

Ipak, kaže, nije u strahu. “Živim relativno normalnim, doduše jako kontroliranim i organiziranim životom, tako to u ovim okolnostima mora biti. Osjećam se zapravo prilično sigurnim, naravno da držim oči otvorene. Ne pojavljujem se svugdje gdje bih htio, a i kad god se negdje pojavim jako sam uočljiv, baš zbog osiguranja koje imam. Naviknut sam na to. Sve do čega mi je jako stalo napravim, odričem se manjih stvari, primjerice, ako hoću prošetati u sumrak plažom to, recimo, izostavim. Ili, ako mi je baš jako do toga - moram planirati unaprijed, znati koliko će to trajati, kad točno ...”, sve je što nam je kazao o privatnom životu.

Nakon što je Nerikes Allehanda 2007. objavio spornu ilustraciju počeli su prosvjedi muslimanskih zajednica u Švedskoj, uslijedile su oštre reakcije službenog Irana, Pakistana, Afganistana, Egipta i Jordana koji su tražili da švedske vlasti kazne Vilksa. Na mnogim trgovima u tim zemljama palili su švedske zastave, iskali odmazdu.

Stvari se oko Vilksa od tada nikad nisu smirile. 2009. uhićeno je troje američkih terorista koji su spremali atentat na Vilksa.

Švedske vlasti

Uhićeni su i njihovi pomagači u Irskoj. Napadnut je 2010. dok je na sveučilištu Uppsala držao predavanje o slobodi govora. Godine 2011. ponovo je uhićena nekolicina za koju tvrde da su htjeli ukloniti Vilksa.

Da je znao koje će posljedice donijeti crteži Muhameda u tijelu psa, bi li ih objavio? “Nisam tad očekivao toliko bijesa i agresije, ali mislim da su ideje koje zastupam vrijedne da za njih, ako treba, i umrem”, bez oklijevanja kaže.

Iako je dobio potporu nekih europskih karikaturista, nikad to nisu bili umjetnici iz muslimanskog svijeta.

“Nekoliko me karikaturista s Bliskog istoka pokušalo isprovocirati. Poslali su mi crteže koji su, po njima, trebali biti uvredljivi. Naravno da se nisam uvrijedio, zabavili su me njihovi radovi. Ti crteži poručuju da ne djelujem sam, već da sam instruiran od švedskih vlasti koje su preko mene htjele uvrijediti muslimanske vjernike. Ja ih razumijem. To je ideja koju imate kad živite u tom dijelu svijeta gdje zapravo nema slobode govora i gdje je snažna kontrola države.

Borba za slobodu

Ja shvaćam da oni iskreno vjeruju da je mene na moje crteže navela švedska vlast”, kaže Vilks te dodaje: “Slobodu govora prvo moraš dati sam sebi. Potom se za slobodu govora moraš izboriti u društvu. Nije ona ni na zapadu nepobitna činjenica.

Kad su danski karikaturisti napravili poznate crteže, objavljene u Jyllands-Postenu, mnogi ih nisu htjeli objaviti. Nakon ovog u Parizu sve će manje urednika biti spremno na to.”

No, sloboda govora, kao i svaka druga sloboda, traži i odgovornost, kažem Vilksu.

“Taj vaš argument da moramo pokazati poštovanje za granice znači da će se ta sloboda samo sužavati. Borim se za umjetničku slobodu. Mislim da bi trebalo biti dozvoljeno otvoreno govoriti o svim religijama, propitkivati, zapitkivati, konačno ne možete satirički govoriti o simbolima samo jedne religije, a izostaviti druge religije. Netko mora u ruke uzeti taj vrući krumpir, jer inače će svijet zašutjeti; ova uvreda nije osobna, nije protiv muslimana, to je principijelno pitanje kako gledate na religije. Ako vam se moji crteži ne sviđaju, ne morate ih gledati, ako ih odlučite pogledati, ne uzimajte ih previše ozbiljno”, rezolutno će.

Događajima unatoč, ili možda baš i stoga - Vilks kaže da cijelo vrijeme puno radi.

Traži se auto-cenzura

“Puno slikam i crtam, iako, teško je sad postaviti moje izložbe. Teško je naći galerista koji bi se izložio činjenicom da izlaže Larsa Vilksa. Imao sam i zadnjih godina izložbe, zapravo prošle su jako dobro. No, ne mogu izlagati sve što bih htio, traži se od mene da se auto-cenzuriram. Problem počinje čim se pojavi moje ime. Više i nije bitno što izlažem, obilježen sam. Ima ljudi koji su zainteresirani za moj rad i dobro prodajem svoje crteže i slike.”

Napad na Charlie Hebdo, drži Vilks, uvod je u doba još veće cenzure.

“Ne samo cenzure, već i autocenzure. Osim toga, tko će se usuditi objaviti takve stvari nakon ubojstava u Parizu? Mnogi se godinama boje doći na moju izložbu ili na neko od mojih predavanja, jer očekuju svašta, od verbalnih ispada do metaka. Boje se za svoju sigurnost. Sad će situacija sigurno biti još gora. Živimo u doba straha. Ljudi su općenito strašno preplašeni, iako rizik od toga da umrete od terorizma, ako baš niste meta kao ja, zapravo nije veliki. Čim izađete na ulicu u riziku ste, puno je veći rizik da vas pogodi auto, negoli hitci terorista. Strah od terorizma neproporcionalno je velik u odnosu na realni rizik. Ljudi često ne razmišljaju racionalno, a i mediji pridonose dodatnom pritisku i strahu.”

Izdvajamo