IZLOŽBA

40 FOTOGRAFIJA ZA 40 GODINA NA SCENI Delimar: 'Otpočetka je u mom djelovanju golo tijelo jer je ono medij koji ne laže i najveći poligon slobode'

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 04.01.2020. u 16:44

Zagreb, 281219. Zaprudje
Umjetnica Vlasta Delimar.
Foto: Ranko Suvar / CROPIX
Ranko Suvar / CROPIX

Vlasta Delimar

 

“Ah moji umjetnici, moji ljubavnici” naziv je performansa koji će Vlasta Delimar izvesti u suradnji s partnerom Milanom Božićem i opernim pjevačem Nevenom Palečekom Papagenom u četvrtak, 9. siječnja, u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika.

Bariton Palaček Papageno uglazbit će tekstove bazirane na sjećanju umjetnice na kolege s kojima je kroz zajedničke razgovore, druženja i iskustva stvarala vlastite performanse. Nakon performansa otvorit će se i izložba “40 godina art ljubavi Vlaste Delimar”, izlaže se četrdeset crno-bijelih fotografija. Njezin prvi javni nastup 1979. godine “Pokušaj poistovjećenja” sa Željkom Jermanom održan je u Galeriji Podroom u Zagrebu, a umjetnica je nedavno izvela rad kojim se prisjetila ovog performansa. Prvu samostalnu izložbu imala je u SC-u 1980. godine. Tada je započelo njezino višegodišnje propitivanje tijela, intimnosti, društvenog okruženja i ljudskih odnosa.

Slavljeničke izložbe

Umjetnica se u razgovoru za Jutarnji list prisjeća svojih početaka: “U Galeriji SC sam izvela performans ‘Transformacija ličnosti’, u formi modne revije u sklopu koje sam se presvlačila u različitu odjeću”, kaže. “Na kraju sam se performansa pojavila bez odjeće. Četrdeset godina djelovanja, tijekom čitave 2020., slavim izložbama u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, to su Ljubljana, Zagreb, Rijeka, Sarajevo, Novi Sad, Beograd, Podgorica, Skoplje.

Umjetnički prostor bivše Jugoslavije prostor je koji me formirao kao umjetnicu. A kao svjedok vremena tvrdim da je umjetnost na ovim prostorima bila paralelna sa svim svjetskim trendovima. U kontekstu tadašnje umjetnosti nije bilo represije, naročito ne u odnosu na neke druge države socijalističkog režima. Mogu reći s punom odgovornošću da se u umjetnosti osamdesetih, kada sam ja stasala na pozornici, apsolutno moglo slobodno raditi.”

Ukazuje li naziv “40 godina art ljubavi Vlaste Delimar” i na njezine veze s nekim umjetnicima, Željkom Jermanom, Vladom Martekom, s kojim ima i kćer Dolinu, a kasnije i s Milanom Božićem? “Zapravo sam dala ovaj naziv jer smatram da sam čitavo vrijeme stvarala vrlo iskreno, pošteno, beskompromisno i nisam dopustila da išta utječe na moju umjetnost. Puno je obostrane ljubavi uloženo između mene i umjetnosti.”

Trojica partnera

Već je dakle prvi njezin prvi samostalni performans 1980. završio golim tijelom. Zašto golo tijelo?

 

“Zato što je to medij koji je iskren, koji ne laže. Čitavo vrijeme ‘furam’ taj jedan light motiv, tu istinu. Smatram da je golo tijelo najveći poligon slobode, izražavanja, teško je naći toliko iskrenosti koliko je ima u našim tijelima.”

Partneri su joj, i u umjetnosti i u životu, bili Željko Jerman, Vlado Martek, Milan Božić. “Osobe su to s kojima sam se na neki način odgajala i gradila sebe i svoju umjetnost. No, u performansu koji ću održati 9. siječnja spominju se i Marina Cvetajeva i Gertruda Stein, kroz čija sam se razmišljanja također odgajala. Kroz radove mojih kolega Jermana ili Marteka, pa i ostalih, kroz naša druženja i iskustva sam učila i sve sam mogla lakše artikulirati što sam kroz umjetnost željela reći. Nisam željela na Likovnu akademiju jer sam kroz spomenute ljude brže i bolje došla do spoznaja, do kojih kroz našu konzervativnu akademiju ne bih uspjela.”

 

Vlasta Delimar govori kako ju je Jerman naučio fotografirati, te predložio da zajedno rade performanse, prepoznavši u njoj potencijal.

“Prvi se naš zajednički performans zvao ‘Pokušaj poistovjećenja’. S obzirom na to da smo živjeli zajedno kao partneri, kao ljubavnici i kao umjetnici, pokušali smo zajedno problematizirati odnos muško-žensko, pokušali smo poistovjetiti se s drugim, vidjeti što time dobivamo, što gubimo. Ispisali smo svaki na svoje golo tijelo riječ Ja, približili smo tijela i poništili, oprali napisanu riječ. Potom smo ponovno napisali Ja. Smatrali smo da je najbolje da svatko zadrži osobnost, svoj identitet. Tri smo godine zajedno radili performanse, njega ovaj medij više nije nakon toga zanimao, a ja sam se nastavila baviti upravo performansom”.

Jednom je i Vlado Martek bio dio njenog performansa u Ljubljani, a Milan Božić je, pak, prvi svoj performans izveo s njom, a zvao se “Razgovor s ratnikom ili žena je nestala”. Kako govori naša sugovornica: “Taj performans je bio jako važan za njegov ulazak u svijet umjetnosti i zato što je problematizirao rat. U to doba, krajem devedesetih, nije baš bilo umjetnika koji su radili performanse na temu Domovinskog rata. On govori o svojem iskustvu, o tome zašto je otišao u rat. Težište je bilo na njegovoj priči.”

Provokacija

Sjećam se kada su njih dvoje vodili ljubav u HDLU, a mi smo ih, publika, gledali odozgo, s prvog kata: “Bio je to jedan erotsko-poetski performans. Imao je sve elemente jednog spolnog čina. Nismo išli do kraja, no penetracija kao vrhunac seksualnog čina nije ni bitna.” A koji je njezin performans izazvao najviše reakcija u dosadašnjoj karijeri, što ju je najviše iznenadilo? “Klasici. Lady Godiva (gola umjetnica na bijelom konju u centru Zagreba, op.a.) i kada sam zaklala kokoš, odnosno pijetla. Takve se situacije događaju, ljudi se uznemire. Meni je to super jer znači da sam uspjela izazvati dobru provokaciju i izazvati ljude na dijalog.”

Zašto je najviše provokacija izazvao rad u kojemu je zaklala kokoš? “Ljudi su krvožedni, uzbuđuju ih filmovi u kojima ima krvi, iako to neće priznati. Mi smo, ljudi, nasilniji od životinja. Životinja je nasilna kad je gladna, neće izvršiti nasilje iz zabave.” 

Kako je zadovoljna reakcijama na performans “Pravo na orgazam iznad 60-te’”? “Prvi sam put taj rad izvela u konzervativnoj Austriji i super je ispalo”, kaže Vlasta Delimar. “To je prvi moj performans u kojemu je skoro 90 posto ljudi prepoznalo da je to nešto dobro i nije bilo puno negodovanja. Bilo je nekoliko primitivaca koji još nisu uspjeli prihvatiti ljudske norme. Taj je performans izvođen vani i u pravilu se obraćao ljudima na ulici.

Dodala sam u točke ljudskih prava i pravo na orgazam iznad šezdesete godine života. I stariji ljudi imaju pravo na seksualnost. Ljudi su to prepoznali, sjajna je komunikacija, prolaznici daju podršku kroz gestikulaciju rukama ili se snimaju pa stavljaju na društvene mreže, žele razgovarati sa mnom. Mislim da je to najprihvaćeniji performans koji sam do sada izvela.”

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo