Za nju kažu da je zaokupljena slovima iz jednostavnog razloga što, umjesto da slika apstrakciju ili figuraciju, svoje slike stvara koristeći tekst - bilo da se radi o odlomcima iz neke knjige, frazama, nasumce uzetim rečenicama.
Anabel Zanze, dubrovačka slikarica i grafičarka sa zagrebačkom adresom, upravo je svojim vrlo specifičnim radovima u kojima se poigrava odnosom plohe i teksta ostvarenim u gotovo isključivo crno-bijeloj tehnici akrilika na platnu, u novijim radovima paletu je osvježila crvenom, postala prepoznatljiva na hrvatskoj umjetničkoj sceni. Također, jedna je od rijetkih umjetnica mlađe generacije koju je Sandra Križić Roban uvrstila u knjigu “Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas”.
Gorgoniranje
Na svojoj upravoj otvorenoj samostalnoj izložbi u No galeriji MSU “Vrste riječi” Zanze je pokazala presjek recentnog stvaralaštva, ali i svoje uzore, i liniju na koju se njezina umjetnost nastavlja u seriji radova - hommageu umjetnicima Gorgone, posebno Josipu Vaništi ili Juliju Kniferu, dok se u nekim pak slikama referira na rad Željka Kipkea. (Knjiga zapisa, Gorgoniranje I, Gorgoniranje II, Čitajući Kipkea I, Čitajući Kipkea II, K.)
- Moje se likovno djelovanje zasniva na kombiniranju slike i teksta, zadiranju leksičkog u vizualno, igri s leksičkim kao likovnim elementom. Takvim načinom rada dolazi do “prelijevanja žanrova”; ono što ne pripada slici, a to je tekst, postaje glavnim sadržajem slike, njezinim lajtmotivom - kaže umjetnica o svom radu.
Anabel Zanze na svojim slikama kombinira slike i tekst
Kako objašnjava, tekst, koji primarno pripada knjizi, časopisu, novinama, na slikarskom platnu poprima drukčiju funkciju od one na koju smo navikli. - Nastojim potaknuti zainteresirana promatrača na višeznačna putovanja po mojim slikovnim labirintima slova, riječi i rečenica, na otkrivanje različitih konotacija koje će odgonetnuti u većoj ili manjoj mjeri, ovisno o svome znanju, snalažljivosti, intuiciji, pa i koncentraciji.
Mappa Mundi
Okosnicu izložbe čine djela iz novih ciklusa “Knjiga”, “Vrste riječi”, “Likovi i dvoličja”, nastalih u razdoblju od 2012. do 2014. koji pokazuju stanoviti nastavak njezine dosadašnje umjetničke prakse propitivanja odnosa teksta i slike, od kojih se već na prvi pogled izdvaja rad Mappa Mundi.
- Porijeklo njezinog postupka možemo tražiti u avangardnim, neoavangardnim i postavangardnim pravcima, ali je bliži recentnim umjetničkim postupcima. Ta djela mogu se interpretirati kao izraz njezine snažne potrebe za prisvajanjem i pohranjivanjem preuzetih umjetničkih rukopisa - navodi kustosica izložbe Ivana Janković. No, kako zaključuje, upotreba referenci kod Anabel Zanze nipošto se ne bi smjela tumačiti kao pribjegavanje pukoj postmodernističkoj reciklaži.