ARHITEKTONSKA ZVIJEZDA SOCIJALIZMA

Andrija Mutnjaković: Mislili su da se rugam, a ja nisam želio biti prosječan

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 27.04.2011. u 22:09

ZAGREB - Zajedno sa slikarom Ivom Gattinom radio sam scenografije za prvomajske parade. Inače su se za parade koristile tribine od dasaka presvučene u platno, no ja sam tvrdio da socijalizam mora pokazati snagu, industrijalizaciju, i to kroz građevinski motiv skela. Tako je i prihvaćeno. Ne sluteći, zadao sam Udbi velik posao. Naime, morali su pregledati svaku cijev prije parade kako netko u njih ne bi stavio eksploziv.

Živo sjećanje

Uz to sam i rekao kako treba prefarbati u bijelo sve kamione koje smo dobili iz Njemačke i Amerike, da je uostalom socijalizam i počeo tako da su farbali Moskvu. Možete zamisliti kako su me radnici gledali - prisjeća se 81-godišnji arhitekt Andrija Mutnjaković , jedna od najkontroverznijih ličnosti svoje epohe. Oko njega je struka podijeljena. Ili ga vole ili ga mrze.

S Aleksandrom Srnecom Mutnjaković je radio spomenik Lenjinu u Beogradu i tada su ga hvalile Vera Horvat Pintarić i Željka Čorak. S jedne je strane radio vizionarske i futurističke projekte za Hollywood, a s druge, zajedno sa Žuži Jelinek, savjetovao je ljude kako moderno živjeti. Žuži je govorila o odijevanju, a Mutnjaković je davao konkretne savjete za stanovanje... Sve se to događalo 50-ih i 60-ih godina.

U devetom desetljeću života, arhitekt se svega živo i rado sjeća. No, daleko od toga da živi samo u prošlosti. Aktivno radi na novim projektima te upravo pokreće svoju web stranicu.

Danas vlada veliki interes za arhitekturu iz doba socijalizma, no Mutnjaković ne želi mistificirati to razdoblje.

- Uvijek postoji nostalgija za onim što je bilo ranije. Tako se misli da su oni u prošlosti bili genijalci, a da ovi danas nisu bogzna što. Recimo, danas sve strašno zanima EXAT. Iako smo bili bliski po znanstvenim razmišljanjima, manje sam se družio s tim “kockastima”, a više s umjetnicima enformela, posebno s Ivom Gattinom - kaže.

Borba za slobodu

Iako je poznatiji po futurističkoj arhitekturi i nerealiziranim projektima kao što su domobili, u Mutnjakovićeve se realizacije ubrajaju i Duga uvala, kompleks hotela u Puli, te kazalište Trešnja u Zagrebu. Ipak, niti jedan Mutnjakovićev projekt nije toliko podijelio kolege arhitekte koliko Biblioteka u Prištini. Prije godinu dana neke su je od vodećih turističkih stranica uvrstile među deset najružnijih građevina na svijetu, doduše zajedno s pariškim Centrom Pompidou.

Kontroverze ovaj arhitekt izaziva još od studentskih dana: - Napisao sam tekst “Borba za kvalitetu u arhitekturi” koji je objavljen u časopisu Naprijed. Bio je o tome kako se njeguje prosječnost, a zapravo sam samo prenio težnju studenata za slobodom u arhitekturi i za samostalnim radom. Tada su, naime, postojala samo četiri državna biroa. Osim toga, sve se radilo u kockicama, i sve je bilo isključivo tehnički. Moj su protest, osim tekstova, bile i arhitektonski slobodne, biomorfne forme s minimalnim izvedbenim mogućnostima. U to je doba na fakultetu bila dominantna tehnička struja na čelu s građevinarom Borisom Bakračem, čiji je brat bio i u ministarstvu građevinarstva, i koji je drmao arhitekturom. Kod njega nisam dobro prošao, rekao je da se rugam arhitekturi, i izbačen sam s diplome - prisjeća se.

Spasio ga je Drago Galić: - Pozvao me da s njim radim kuću na Svačićevom trgu. Rekao mi je da želi da kuća izgleda poput lubenica u mreži. Tako je i bilo.

S Aleksandrom Srnecom je na natječaj za Lenjinov spomenik u Beogradu poslao filmsku vrpcu:

- Zamislili smo tri valjka preko kojih se vrtjelo svjetlo. Saša je to snimao, a ja sam crtao rukom. Željeli smo pokazati kinetičku komponentu spomenika, no žiri je zaključio da im je stigla crna kutija s vrpcom koja se ne može prihvatiti.

Mutnjaković je ipak najpoznatiji po domobilu, futurističkoj kući-cvijetu, koja bi se danju rasklapala. Riječ je o svojevrsnom stroju za stanovanje. Mutnjaković rad iz bivše Jugoslavije šalje na natječaj u Hollywood.

Cvijet za Hollywood

Organski oblici koji imitiraju prirodu danas su jako popularni u svjetskoj arhitekturi, rade ih i Zaha Hadid i Frank Gehry. Usporedba s cvijetom nije slučajna:

- Ideja je da arhitektura i tehnika budu sinkrone, što je bila prekinuta praksa. Želio sam napraviti arhitekturu u skladu s prirodom, da se krov koji je otvoren po danu navečer skupi. Nije to ništa posebno, kinetička su svojstva u prirodi, tratinčica to svaki dan radi. Poslao sam rad u Hollywood, mjesto sa zvijezdama i puno kapitala.

Njegov najpoznatiji realizirani projekt je Nacionalna biblioteka u Prištini. Mutnjaković je taj projekt napravio za natječaj za sarajevsku nacionalnu knjižnicu: - Kupolasta arhitektura vezuje se za tradiciju predromaničke balkanske arhitekture, i smeta mi kad ju ljudi krivo čitaju. Nekoliko godina nakon natječaja za sarajevsku knjižnicu nazvao me jedan gospodin i rekao mi kako bi želio realizirati taj projekt. Bio mi je čudan, i mislio sam da me netko od mojih prijatelja zafrkava.

Kasnije se ispostavilo da je to bio direktor prištinske knjižnice. Postali smo s vremenom i prijatelji, i danas imamo kontakt. Dao mi je posve slobodne ruke. U Prištini nisam bio 20 godina, no oni me o nadogradnjama uvijek obavještavaju.

Izdvajamo