U galeriji Laval Nugent otvorena je prva samostalna izložba Antonije Sakoman.
Naziv vaše izložbe u Galeriji Laval Nugent je “Efemerni život/efemerni rezovi”?
- Referiram se na “potrošno doba”, konzumerističko doba, gdje ljudskost i ljudska empatija nestaju pod pritiskom svakodnevnih iskrivljenih društvenih i političkih silnica. Istovremeno označava nesiguran život, život koji je tek u nastajanju, a u svojoj nesigurnoj okolini može se brzo zaustaviti njegov rast.
U jednom ciklusu slikate i naslovnice dnevnih novina. Zašto?
- Bilježeći na slici naslovnice novina, političke afere i uhićenja, “prisvojila” sam ih kao dio svoga vremena. Međutim, fiksirane na slici, s kolažnim elementima, one postaju i društveni komentar, govor čovjeka koji promišlja svoj politički kontekst.
Nekim djelima istražujete i samu slikarsku materiju?
- Istražujem formu, ekspresiju i materiju slike, tražeći unutarnju vitalnost predmeta. Pokušavam doći do apsolutne afirmacije materije, želim naglasiti njenu prisutnost i tvarnost, kao u klasičnom enformelu.
'Mamina kuhinja' - slika s prve samostalne izložbe Antonije Sakoman
U predgovoru stoji kako se bavite temama “socijalnog propadanja i otuđenja, ističući gubitak primarnih ljudskih vrijednosti, koje bivaju zamijenjene elementima moći i dominacije”...
- Otuda moja empatija prema malim svakodnevnim gestama, efemernim stvarima, socijalnom okruženju, emocionalnim i ljudskim potrebama koje izražavaju moju umjetničku misiju.
Magistrirali ste slikarstvo na zagrebačkoj Likovnoj akademiji, no trenutačno živite u Njemačkoj?
- Preselila sam se iz želje da se stavim u neko novo iskustvo. Želim istraživati nove kreativne i socijalne kontekste.
