'ZIDOVI I MOSTOVI'

ART DIJASPORA Vrijeme zna biti depresivno, zarade nisu velike, ali Berlin je za njih 'mjesto slobode'

AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 23.07.2018. u 08:54

  • Nina Kurtela, Nika Radić, Lovro Artuković

     

    “Mnogo umjetnika iz Hrvatske i regije živi i radi u Berlinu, neki dulje, neki kraće, te smo htjeli upravo njihove radove predstaviti publici, prvo u Galeriji 5 kula u Motovunu, a potom i u Zagrebu u Laubi, kada se festival s motovunskog brda seli u Kuću za ljude i umjetnost”, govori Morana Matković, kustosica izložbe “Zidovi i mostovi”, posvećene umjetnicima iz ovih krajeva koji žive i djeluju u Berlinu ili su neko vrijeme ondje boravili.

    Izložba se u Motovunu otvara 24. srpnja i dio je programa koji se odvija uz Motovun film festival, a u Laubi se otvara 30. kolovoza.

    Odvija se u suradnji s Goethe Institutom, čiji ravnatelj u Hrvatskoj Matthias Müller-Wieferig, među ostalim, poručuje da “još od pada zida ovaj grad privlači mnoge turiste, investitore, umjetnike, kreativce”. Kustosica Morana Matković, pak, tumači: “Berlinska je scena aktivna, živahna i različita. Činjenica da neki od najcjenjenijih hrvatskih i regionalnih umjetnika rade izvan svojih domovina također je nešto što želimo predstaviti kao točku rasprave”. Za Berlin je njegov bivši gradonačelnik Klaus Wowereit rekao da je “siromašan, no sexy”, a njemački pisac Jean Paul zapisao je da je “Berlin više dio svijeta, nego grad”.

    Živopisni likovi

    Među izlagačima je i naš poznati slikar Lovro Artuković. Ovaj je umjetnik na svojim platnima ovjekovječio mnoge protagoniste berlinske scene. U Berlin se preselio prije petnaestak godina, nakon što je napustio mjesto profesora na Likovnoj akademiji jer mu je, kako je rekao, “trebalo više zraka”. Nije požalio odlazak u ovaj grad. Jedna od njegovih najpoznatijih slika “Potpisivanje deklaracije o pridruživanju Zapadne Hercegovine i Popovog polja Republici Hrvatskoj” kao protagoniste, uz političare, ima i umjetnikove živopisne berlinske prijatelje. O slici je Igor Mirković svojedobno snimio film “L.A. nedovršeno”, za koji se tumačilo da pripovijeda “neobičnu priču o neobičnom umjetniku, o balkanskim emigrantima u slobodoumnom Berlinu, da je detaljni prikaz teškog, dugog i fascinantnog procesa nastanka slike koja je zaintrigirala javnost”. “Nisam došao uspjeti, uostalom, kad sam se selio, već sam ulazio u četrdesete godine. Samo sam trebao promjenu”. Kaže i da ne može sasvim negirati impute koji se mogu dobiti u ovom gradu, ali da je najvažniji rad. U inspiraciji su mu pomogli i živopisni berlinski likovi. U povodu izložbe u Motovunu Artuković navodi kako je Berlin nekad znao prolaziti uzduž i poprijeko: “toliko nas je bilo da smo se kretali u hordama. Dok nas više nije bilo. Ljudi su osnovali obitelji, odselili se, pali u depresiju iz koje se nisu izvukli” kaže Artuković te dodaje: “sada ostajem u svojem ateljeu ili u radijusu 500 metara ili prema Neuköllnu ili Kreuzbergu, to je još dovoljno za mene. Imam sve što trebam ovdje. I još sam sretan, ako me pitate”.

    Nika Radić, naša cijenjena videoumjetnica, već dulje vrijeme živi u Berlinu. Prvi je put došla u ovaj grad mjesec dana nakon rušenja zida. U Berlin je stigla iz Beča, gdje je prethodno studirala povijest umjetnosti.

    Potreba za promjenom

    Poklopilo se to što joj je bila potrebna promjena i što se otvorila mogućnost za jedan stan. “Berlin nije najljepši grad koji sam vidjela, vrijeme zna biti depresivno, ljudi u pravilu zarađuju manje nego u drugim velikim gradovima i hrana nije baš toliko dobra. No, to je mjesto slobode, gdje ljude istinski nije briga što radiš i što nosiš, gdje svatko ima projekt na kojemu rad, i gdje se događa više stvari nego što možete pratiti. To je grad u kojemu ljudi mijenjaju jezike tijekom razgovora ovisno o tome tko se upravo priključio, ili na kojem jeziku šala najbolje zvuči, i to je grad u kojemu će svatko biti prihvaćen u trenutku kad kaže da je stanovnik ovoga grada, pa makar i na lošem njemačkom”. Neki od radova Nike Radić posvećeni su upravo Berlinu.

    Zanimljiv rad, s tematikom zidova, ima umjetnica Nina Kurtela, koja, pak, objašnjava: “Kada sam živjela i radila u Berlinu posjećivala sam berlinske galerije i fotografirala zidove. Poznati muzeji, komercijalne galerije, kao i privremena izložbena mjesta van popularnih umjetničkih putanja, bili su u fokusu mojeg interesa. Kao odgovor na poplavu umjetničkog sadržaja, u kojoj postoje značajne varijacije u kvaliteti, jednostavno sam dokumentirala prazne zidove, gradeći arhiv od više od tri stotine dokumentiranih prostora”.

    Različiti mediji

    Boris Ivandić, umjetnik koji je rođen u Puteševici u Bosni, živio je u Osijeku, studirao povijest umjetnosti u Zagrebu te na Likovnoj akademiji u Ljubljani, u Berlinu živi od 1992. godine. Među ostalim, grad u kojem živi više od dva desetljeća, opisuje: “Danas je Berlin također i grad imigranata, političara, poslovnih ljudi, a mi smo, umjetnici, braća i sestre, ovdje u našoj misiji, u eksperimentalnom laboratoriju”. Umjetnica iz Bosne Šejla Kamerić, koja će također izlagati, živi na relaciji Sarajevo - Berlin, kaže: “Vjerujem da mi takav život daje slobodu. Mogu sagledavati stvari s distance. Ne osjećam lojalnost koja bi me spriječila da budem kritična prema dvjema različitim sredinama, zemljama kao što su Njemačka i Bosna”. Tanja Ostojić, umjetnica koja se bavi performansom, također neko vrijeme živi u Berlinu. Opisujući ovaj grad kao grad suprotnosti, među ostalim navodi: “U Berlinu je više od 10 tisuća umjetnika, oko 10 tisuća nezaposlenih arhitekata, više od 10 tisuća beskućnika”.

    Irma Markulin: Mikrohistorije

     

    Izlažu i Ivana Franke, Irma Markulin, Martina Mezak, Božidar Katić, Dora Đurkesac. Kako najavljuje Morana Matković: “Publika će imati prilike vidjeti radove izvedene u različitim medijima - od nekih novih slika Lovre Artukovića do videoradova umjetnika Božidara Katića, Šejle Kamerić i Martine Mezak te dizajnerice Dore Đurkesac, kao i performansa koje će (posebno osmišljene za izložbu) u Motovunu izvesti Nika Radić i Tanja Ostojić. Nina Kurtela, poznatija kao plesačica, predstavit će se ovaj put i jednom serijom fotografija, Ivana Franke serijom grafika, Irma Markulin instalacijom nastalom kao rezultat istraživanja vlastite obiteljske povijesti, a Boris Ivandić jednom velikom skulpturom u javnom prostoru Motovuna”.

    Izdvajamo