Koliko je Kuća Bale iz 16. stoljeća, inače zaštićen spomenik kulture, u kojoj ste trenutačno među izlagačima na skupnoj izložbi, inspirativna autorima u dijalogu s njihovim umjetničkim djelima?
- Draže mi je izlagati u tzv. white cubes galerijama gdje je izloženi rad dominantan i ne bori se sa zidnim oslikama i štukaturama. S druge strane, ponekad takvi prostori predstavljaju izazov: ako uspiješ savladati prostor, onda si dobar.
Živite u Puli. Je li nedostatak decentralizacije jedan od problema hrvatske kulture?
- Ne znam da li se ikada u povijesti civilizacije koristio neki model upravljanja, a da nije bio centralistički. Nedavno smo gledali onaj sa centralnim komitetima, a sada gledamo sa središnjicama. Centralizam je planetarni, a ne hrvatski problem.
Motive s vaših slika gledamo u novije vrijeme i na majicama. Kako ste došli na ideju?
- Kuhala se dosta dugo, a ove godine konačno i materijalizirala, u suradnji s Tanjom Tatalović, modnom dizajnericom iz Beograda, koju sam upoznao svojedobno u New Yorku i čiji mi se rad dopao.
Ovce, superjunaci... Kako birate motive za slike?
- Nevine i naivne ovce su ponekad slika nas samih. Kad nas pritisnu problemi, a sami si ne možemo pomoći, prizovemo superheroje. Superheroji su bića nadnaravne snage, volje i moći koji personificiraju spasitelje. Spasitelji mogu predstavljati pomoć u obliku vanjske sile ili naše intuicije i unutrašnje snage, koje nas izbavljaju iz teških životnih situacija. Kada je kuća u kojoj se nalazimo u plamenu i kada su svi uobičajeni putevi blokirani superheroji su naš jedini izlaz.
Na čemu trenutačno radite?
- Sa slovenskim slikarom Markom Jakšeom i nizozemskim glazbenikom i performerom Pierrom Tolom spremam izložbu “One Dollar Bill” u galeriji Sveta Srca u Puli u studenom, radim veliku kinetičku skulpturu “La machina del tempo” koja bi trebala biti postavljena na Verudeli 2018...