Jako je dobra ideja Jasminke Poklečki Stošić da u Umjetničkom paviljonu, čija je ravnateljica, pokrene ciklus izložbi iz privatnih zbirki. Prije svega zato što se u dominantnoj javnoj percepciji posljednjih godina na kolekcionarstvo gleda kao na popisivanje imovine nekoliko posrnulih političara, što je, naravno, šteta. Dobro promišljena kolekcija može, među ostalim, pomoći definiranju duha epohe, a takve su kolekcije ostale u drugom planu.
I zato što bi se, kada bi se sakupila na jednom mjestu sva djela moderne umjetnosti iz privatnih zbirki (a ukusom naših kolekcionara dominiraju djela ovog razdoblja), mogla po svojoj prilici otvoriti još jedna, paralelna Moderna galerija. Igor Zidić, kustos izložbe s djelima iz kolekcije nogometaša Davora Vugrinca, koja se otvara u četvrtak, procjenjuje da se u privatnim zbirkama nalazi između 600 i 800 iznimno vrijednih djela hrvatske likovne baštine modernog doba.
Milivoj Uzelac
Magdalena, 1921.
Nema Bukovca
Izložba je dobra i za samog Vugrinca, da se odmakne od već mnogo puta ispričane priče o nogometašu-kolekcionaru (on i Butina, kojeg zanima suvremena umjetnost), o tome kako je kao mali sakupljao sličice i pikule, kako je u pauzama između utakmica čitao monografije pa je bio neobičan kolegama, kako je prvi put kupio Stančićeve “Kartaše”... I da se, na jednom mjestu, vidi što u stvari ima u kolekciji.
Vugrinec nije kupovao puno, niti stihijski, u njegovoj je kolekciji stotinjak djela, a na izložbi je 46 slika i devet skulptura, od kraja 19. stoljeća kad su nastala djela Nikole Mašića, pa zaključno sa 1945. Takva je, naime, koncepcija izložbe, u zbirci su i djela Knifera i Murtića. Zanimljivo je da na izložbi nema niti jednog djela Vlaha Bukovca, inače omiljene poslastice među kolekcionarima moderne umjetnosti. No, Vugrinec još nije naišao na pravog Bukovca.
Kao i mnoštvo kolekcionara, Vugrinec je strastven u sakupljanju pa, primjerice, kad je čuo da se prodaju “Tri gracije” Miroslava Kraljevića, nesumnjivo važno djelo, tvrdi kako nije mogao spavati noćima, dok nije došao do njega. Ako mu je slika važna, sjest će u auto i voziti čitavu noć. Zna koja još djela želi, i zna gdje su ona sada. Strpljiv je, što je također bitno za kolekcionara.
Omer Mujadžić
Žena s vrčem, 1928.
Beogradski kolekcionar
Za “Penelopu” Bele Čikoša Sesije, ženu koja vjerno čeka svojeg prosca ne primjećujući zbivanja oko sebe, usnula pred kamenim zidom ukrašenim ružičastoplavim ornamentom, znao je da je u privatnoj zbirci i čekao je na nju deset godina. “Magdalenu” Milivoja Uzelca, fatalnu ženu u sirotinjskoj periferiji, stiješnjenu u uskom, klaustrofobičnom prostoru, dok zelenkasti tonovi prelaze preko nje, kupio je, pak, kada su mu bile samo 24 godine. “Penelopa”, “Magdalena”, “Tri gracije”, to su klasici, kao i “Žena s vrčem” Omera Mujadžića iz 1928. Te dva važna pejzaža, “U zatišju” Ferde Kovačevića (iz kolekcije Kajfež) i “Vrijes” Celestina Medovića, iz razdoblja kad slikar živi u dodiru s primorskim, ribarskim životom. Potom “Akt” Jurja Plančića, koji je rijetkost, budući da je slikar živio samo 30 godina i nije ostavio mnogo djela, a napravio je samo par aktova. Rad je Vugrinec dobio u razmjeni s kolekcionarom iz Beograda, nogometnim fanom, koji je, pak, tragao za djelima Save Šumanovića. Na izložbi su i portret primabalerine pariške opere Lidije Wizjakove, koju je u Parizu slikao Ivo Režek, te “Akt s leđa” Ljube Babića, za koji će kritika reći da je njegov najbolji akt.
Vilko Gecan
Berlin, 1922.
Nepoznati ‘Berlin’
A evo nekih od highlighta izložbe, djela koja se prvi put izlažu: Tartaglin “Slamnati šešir”, koji je od dvadesetih godina 20. stoljeća pa donedavno bio u Beogradu; nepoznat prizor iz Berlina, rana slika Vilka Gecana, iz 1922.; “Julčika”, Gecanova slika za koju se dugo smatralo da je izgubljena; “Slikarova soba”, manje poznato djelo Emanuela Vidovića.
Na izložbi je i “Maškerata” Frana Šimunovića, koju je Vugrincu jedan galerist prodao iz prtljažnika automobila.
Inače, Zidić točno primjećuje da su “Magdalena” i “Maškerata” jedina uznemirujuća, neurotična, ekspresivna djela u kolekciji kojom dominiraju krajolici puni svjetla.