Poruke poput “Čitajte Prousta” i “Lisez Mallarmé” ovih se dana mogu vidjeti u izlogu Galerije Franka Elbaza. Rujanski termin u pariškoj galeriji rezerviran je za Vladu Marteka, i to je prvo šire predstavljanje hrvatskog umjetnika u francuskoj metropoli.
Autor koji sebe rado naziva pretpjesnikom ne prestaje voditi dijaloge s mrtvim književnicima (osim navedenih: Rimbaud, Majakovski, Breton, Éluard) kako bi tradiciju “etičnost ispred estetike”, korijeni čega sežu još u modernizam i dublje u prošlost, nesmetano nastavio u vremenima koja više i ne mare za sličnu dvojbu.
Poput bibliotekara
Za doba u kojem se umjetnički dosezi mjere tržišnom logikom, a sve ostalo je pitanje estetike i puke deklarativnosti, Vlado Martek je pravi romantičar. On se, zapravo, ne želi odreći tog oblika pasivnosti, već i zbog činjenice što se uporno priprema za pjesnika. Slaže logistiku, vodi dijaloge s mrtvima, ispisuje poruke na rubovima novina ili knjiga te godinama ne donosi presudnu odluku.
Poput bibliotekara koji uredno klasificira pisanu ostavštinu, a u slobodno vrijeme vodi male privatne razgovore s književnicima, filozofima i avangardnim umjetnicima. Agitacijski materijal, koji izlaže i u Parizu, nedvojbeno je dio sličnog bibliotekarskog zanosa. Bez obzira na to što dobri poznavatelji njegova opusa s pravom upućuju na formalnu vezu s agitprop shemama ruske avangarde (među njima i B. Stipančić, inače kustosica pariške izložbe).
Sve navedeno moglo se uočiti tijekom subotnjeg vernisaža kada je istodobno tridesetak galerija u 3. pariškom administrativnom okrugu otvaralo izložbe.
Martekova je gotovo po svemu odudarala od estetike koja se nudila na ostalim mjestima.
Iracionalna logika
Po količini romantizma, strategiji faksimila, naglašenoj deklarativnost (posebno je u oči upadala ploča u kutu galerije s natpisom “Pazi oštar pjesnik”), po silnim samizdatima, posvetama mrtvim autorima, umjetničkoj “zimnici” itd.
Dakle, po količini metafora te iracionalnoj logici kojom drži rasute fragmente na okupu njegov se nastup razlikovao od pragmatične ponude u ostalim galerijama u Rue Saint Claude i šire.
Izložba u Galeriji F. Elbaz obuhvaća Martekov pretpjesnički posao tijekom sedamdesetih zaključno s devedesetima.
Skriveno nesvjesno
Zanimljivo je to kako se gostovanje hrvatskog umjetnika poklopilo s mjesecom primitivne umjetnosti u galerijama s južne strane Seine. Pariški “Parcours des mondes” diskretni je pokušaj revitalizacije ideje o primitivnim i egzotičnim kulturama kao spasonosnom ventilu duhovne krize na Zapadu.
Odličan primjer za to je dobro posjećena izložba “Pariz - Delhi - Bombay” u Pompidou centru koja nastoji osnažiti tradicionalnu tezu o tome da se u Indiji skriva nesvjesno Zapada. Martekove su prve agitacije originalno iz vremena kontrakulturnog pokreta. Dakle, kada je Indija bila “in”, pa bi se možda mogla povući paralela o njegovoj izložbi kao skrivenom nesvjesnom subotnjeg (10. rujna) vernisaža u 3. administrativnom okrugu.
Frank Elbaz gaji osobitu sklonost hrvatskoj konceptualnoj praksi. Prije Martekove izložbe “Čitajte Mallarméa” izlagao je Julija Knifera i Josipa Vaništu a i njihov je zastupnik u Francuskoj. Za mjesec dana prostor iste pariške galerije dijelit će druga dva hrvatska umjetnika - Mladen Stilinović i Boris Cvjetanović.