Filmski snimatelj i fotograf Sandro Miller zainteresirao se za fotografiju kad je listajući novine ugledao portret Pabla Picassa koji je snimio Irving Penn.
Bila je to fotografija koja mu je promijenila život. Nije u tom trenutku, kako je poslije tumačio, znao niti tko su Irving Penn i Pablo Picasso. Bio je šesnaestogodišnjak, sin samohrane majke koja je u Ameriku emigrirala iz Italije, živio je u predgrađu Chicaga bez novca i prilike za dostojnije školovanje. No, znao je da na ovaj način, kao što to čini Penn, želi prikazivati ljude.
Počeo se baviti reklamnom fotografijom, i ubrzo radio kampanje za klijente poput Coca-Cole, BMW-a, Microsofta, Adidasa... teško je nabrojati veće kompanije s kojima nije surađivao. Objavljivao je u mnogim novinama od New Yorkera do Timea. Bio je i jedan od rijetkih američkih fotografa koji je službeno snimao na Kubi - pozvala ga je, naime, kubanska vlada da snima njihove olimpijce. Bavio se usporedo i fotografijom za “svoju dušu”, snimao je većinom portrete - od marokanskih trgovaca do američkih motociklista. Kao filmski snimatelj radio je s mnogim glumačkim zvijezdama. Najsnažniji dojam na njega je ostavio John Malkovich, zbog svoje kreativnosti i jednostavnosti. Njegovim riječima, ukratko: “Najzanimljiviji čovjek kojega sam upoznao”.
Kultni status
Kada je Milleru u njegovim srednjim pedesetima, bilo je to prije tri godine, dijagnosticiran rak, shvatio je da mu, iako iza sebe ima niz priznanja kako za svoj rad u reklamnoj industriji i na filmu, tako i za izložbe koje je održao, ipak nešto nedostaje. Ciklus kojim će ostaviti trag, kojim bi odao počast svojim fotografskim precima, onima koji su utjecali na njega. Odlučio je reinterpretirati mnoge kultne fotografije iz povijesti, ponajviše portrete. Nije oklijevao oko odabira onog tko će ih utjeloviti, znao je da je Malkovich taj koji to najbolje može učiniti.
John Malkovich kao Jean-Paul Gaultier u cvijeću Pierrea i Gillesa iz 1990.
Nastao je ciklus od trideset fotografija koje reinterpretiraju neke od najvažnijih fotografija u povijesti, od Che Guevare kojeg je snimio Alberto Korda (riječ je o jednoj od najpoznatijih i najčešće reproduciranih fotografija u povijesti uopće), Alfreda Hitchcocka, kojeg je s guskom u ruci snimio Albert Watson uz novinski tekst o redateljevim kulinarskim vještinama, preko Salvadora Dalija kojeg je pedesetih godina snimao Philippe Halsman, Ernesta Hemingwaya u interpretaciji fotografa Yousufa Karsha, pa do Marilyn Monroe u interpretaciji Berna Sterna.
Mjeseci istraživanja
Kako prvi saznajemo, izložba “Malkovich, Malkovich, Malkovich. Hommage majstorima fotografije” dolazi i kod nas, otvara se 9. veljače i puna dva mjeseca bit će postavljena u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika u Zagrebu.
Jedna od fotografija koje interpretira Malkovich kroz Sandra Millera, a koju ćemo također imati prilike vidjeti u Zagrebu, upravo je ona Pabla Picassa, intenzivna pogleda ispod šešira i kaputa koju je snimio Irving Penn. Miller tumači još jednu Pennovu fotografiju - onu pisca Trumana Capotea, u kaputu i s leptir-mašnom, na stolici, u klaustrofobičnom prostoru. Kako bi napravio sve do u detalje kao na originalnim fotografijama, istraživao je mjesecima sve dostupne podatke o tome kako je nastao pojedini snimak.
John Malkovich na ikoničnom autoportretu Andyja Warhola
“Zanimalo me je kako je Penn pristupio Picassu pa se s njime dogovarao za snimanje, ili kako je Bern Stern pristupio Marilyn da snime seriju ‘The Last Sitting’, što se odvijalo u trenutku snimanja, o čemu su razgovarali, odakle je dolazilo svjetlo, zašto je odabrao upravo određeni fotoaparat.” Riječ je, podsjetimo, o posljednjoj seriji snimaka glumice, iz 1962., nastalih nekoliko mjeseci prije njezine smrti, na kojima je naga, snena, karizmatična, prozračna.
John Malkovich kao Pablo Picasso prema fotografiji Irvinga Penna
Postojala je, naravno, opasnost da u ovako zadanoj temi prijeđe granicu, i da sve bude ironično interpretirano, ili komično, međutim ta granica nije prijeđena. Miller je želio da to budu ozbiljne fotografije, one to i jesu. Vrlo su uvjerljive. Sam Miller veliki će dio kredita za tu činjenicu dati Johnu Malkovichu: “Kada smo snimali Marilyn, on kao da je osjećao što i ona u trenutku snimanja”. Sam Malkovich, pak, rekao je u popratnom katalogu uz ovu putujuću izložbu kako mu je ovo vezano uz Marilyn bilo jedno od najtežih snimanja.
John Malkovich kao Marilyn Monroe prema fotografiji Berna Sterna iz ciklusa “The Last Sitting”, nastalog 1964., nekoliko mjeseci prije smrti slavne glumice
Kao i interpretacije fotografije Micka Jaggera kojeg je u njegovim dvadesetim godinama, 1964., snimio David Bailey, pod krznenom kapuljačom (Malkovich je u trenutku snimanja fotografija u svojim šezdesetima). Najjednostavnije mu je, rekao je dalje Miller, bilo interpretirati Andyja Warhola, umjetnikov autoportret.
Miller se, treba primijetiti, naslanja najviše na američke autore, bilo povijesne, bilo one suvremene. Malkovich je tako i protagonist rada Andreasa Serrana iz 1987. godine “Piss Christ”, u kojemu je umjetnik plastično raspelo uronio u vlastitu mokraću.
Povijesne fotografije
Od povijesnih je fotografija vrlo jaka reinterpretacija umorne žene očajna pogleda s djecom u izbjegličkom šatoru, koju 1936. godine bilježi Dorothea Lange, pod nazivom “Majka izbjeglica”.
John Malkovich kao 'Majka izbjeglica' prema fotografiji Dorothee Lange iz 1936.
Fotografija snimljena u Kaliforniji postala je simbolom Velike depresije u Americi - Miller je pročitao, kako je rekao, svu dostupnu literaturu o ovom djelu, pažljivo je istražio kako šator u kojemu su majka i djeca bili smješteni, tako i robu koju su odijevali, kako bi, s nizom suradnika, postigao što veću razinu autentičnosti.
Interpretira, dalje, i “Identične blizanke” Diane Arbus, nastale šezdesetih godina kada je snimala ljude s margina, a upravo je ova fotografija paradigma iz tog dijela njezina opusa.
John Malkovich kao 'identične blizanke' Diane Arbus
O fotografiji je Susan Sontag napisala esej, a tumači se kako izaziva osjećaj “nelagode” te dugo proganja gledatelja. Malkovich interpretira obje jednako odjevene sedmogodišnjakinje, no vrlo različitih izraza lica. Od kultnih fotografija je “Američka gotika” iz 1942. Gordona Parksa, Simone de Beauvoir, naga s leđa, koju je 1960. snimio Art Shay, John Lennon i Yoko Ono koje je 1980. snimila Annie Leibovitz, a Lennon je ubijen samo par sati kasnije, “Čuvar pčela” Richarda Avedona iz 1981., Jean Paul Gaultier u cvijeću, kojeg su snimili Pierre i Gilles 1990.
Ciklus Sandra Millera: Yoko Ono i John Lennon prema ikoničnoj fotografiji Annie Leibovitz snimljenoj nekoliko sati prije Lennonova ubojstva
Miller i Malkovich upoznali su se 1999. u kazališnoj kompaniji Steppenwolf. Malkovich je protagonist i njegova kratkometražna filma “Leptir”, s kojim je u Cannesu dobio nagradu Saatchi&Saatchi za najboljeg mladog redatelja. Jedan su ciklus fotografija Miller i glumac zajedno snimili i u Dubrovniku. A ove su godine, pak, zajedno snimali nagrađivani film “Pakao”. Riječ je o interpretaciji Platonove “Alegorije o pećini” - ljudima koji su čitav život u pećini, vide samo zid te na temelju sjena na zidu interpretiraju što se događa. Poveznicu sa suvremenim društvom te pojedincima koji žive u neznanju nije teško pronaći, napominje Miller.