Nominacije za najbolja ostvarenja Udruženja hrvatskih arhitekata, dakle struke struci, za prošlu godinu, s ponešto zakašnjenja, budući da smo već ušli u ožujak, predstavljene su jučer na konferenciji za novinare.
O nominacijama su govorili predsjednica UHA-e Sanja Cvjetko Jerković i članovi žirija, Alan Kostrenčić i Bojan Bilić. Bilić je govorio o pomacima u kvaliteti arhitekture s obzirom na prošle godine, no nije precizirao kojim, tek da je riječ o više prijavljenih na području kategorije interijera i izdavaštva, što u arhitektonskom rječniku znači – nema novaca za kapitalne projekte, jednako kao što su interijeri dominirali i 90-ih. Uopćeno gledajući, arhitektura nije na razini zlatnog razdoblja početka dvijetisućitih, no to ne znači da dobrih projekata uopće nema.
Nagradu za životno djelo dobila je diva hrvatske arhitekture Hildegard Auf-Franić, profesorica, svojedobno i dekanica Arhitektonskog fakulteta, ali i autorica važnih projekata poput Agronomskog fakulteta u Zagrebu (s Veljkom Olujićem).
Jednako važni projekti
U “glavnoj” kategoriji, Viktor Kovačić za najbolja ostvarenja cjelokupno, posebnih iznenađenja nema. Nominacija Gorana Rake i Radionice arhitekture za Muzej Vučedol, situacija je jedan kroz jedan. Iako Raki tema muzeja nije nepoznata, hvaljen je i njegov Muzej u Naroni, na nalazištu skulptura cara Augusta i svite, Muzej u Vučedolu, urastao u brdo, po svojoj je prilici njegov životni projekt.
Drugi nominirani projekt je Tržnica i ribarnica u Vodicama Dinka Peračića. Riječ je o projektu koji pokazuje da nema manje važnih zadataka i da oni koji pristupaju tzv. komunalnim projektima s omalovažavanjem i površno - griješe (podsjetimo na tržnicu u Rotterdamu MVDRV-a i osam milijuna posjetitelja godišnje). Vodice, kao i velik broj mjesta na obali, imaju problem okruženja, u kojem je svatko zagrabio i osvojio sve što je mogao. Od javnog i zajedničkog je ostalo malo, arhitekt je tu situaciju pretvorio u korist za čitavo mjesto. Peračić je naš predstavnik na Venecijanskom bijenalu, i dobro će se, socijalnim pristupom, uklopiti u projekt izbornika Aravene koji tvrdi kako je “jaz između arhitekture i građanskog društva pretvorio arhitekturu u spektakl čineći je marginalnom i nevažnom”.
Pozitivno je iznenađenje treći projekt, Pogon mrijestilišta u Ninu zadarskih arhitekata Ive Letilović i Igora Pedišića. Ne samo da se stapa s okolinom, nego je, na rubu efekta mimikrije, a kako sami poetski opisuju, projekt je “pretvoren u crtu, treperavu siluetu na obzoru”. Šteta da u konkurenciji nije Dječji vrtić Maslačak u Krapinskim Toplicama, kojim arhitekti Mikelić-Vreš, nastavljaju tradiciju jake vrtićke arhitekture u Hrvatskoj.
Nema urbanizma
Arhitektonski par Letilović-Pedišić, osim za nagradu Kovačić, nominirani su i za nagradu Drago Galić, za najbolju stambenu arhitekturu, adaptacijom kuće na Silbi. U nominaciji su i Stone House, Davora Matekovića i Proarha, nastala na nepovoljnoj, skučenoj parceli između zbijenih vikendica, što je uvjetovalo asketski, no neobičan i smjeo oblik (iz sličnih nepovoljnih okolnosti je nastao npr. Vertikalni aneks, Pakoštane, NFO-a, 2013). Svojedobno su, dvijetisućitih, zgrade POS-a, poticane stanogradnje, u pravilu dobivale nagrade i radili su ih autori mlađe generacije. Ove su godine dobrim projektom, zainteresiranog za perspektivu stanovnika, a ne dopadljivosti, iz programa POS-a nominirani Ivanišin-Kabashi. Konkuriraju i Stambeni objekt 032 u Zagrebu ( Danijel Marasović i Filip Pochobradsky) te majstori stambene arhitekture Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, Kuća u ulici Zelenjak.
U trećoj kategoriji, Bernardo Bernardi, nema urbanističkih projekata, niti ih je bilo mnogo u 2015., no ima izgleda da se to promijeni ove godine. Ipak, tri su jaka projekta: Spomen-obilježje Goranu Ledereru, Hrvatska Kostajnica, autori: NFO i Petar Barišić, Restoran i kuhinja Pine Beach Resort, Pakoštane, autori: Dražen Juračić i Jelena Skorup, te Hotel Adriatic, Rovinj, autori: Franjić-Šekoranja i 3LHD.
Bez knjige o Filipoviću
Za nagradu za publicistiku konkuriraju “Dobrović u Dubrovniku”, autori su Ivanišin, Thaler, Blagojević (Jovis); “Hrvatska moderna arhitektura između dva rata”, Tomislava Premerla (EPH Media), arhitektonski eseji Tomislava Pavelića (UPI-2M), te knjiga o planiranju zadarske županije, autori su Mrduljaš, Sevšek, Gamulin (Grad Zadar). Velika je nepravda da nema knjige o Nikoli Filipoviću Zrinke Paladino (Naklada Ljevak), u kojoj autorica vješto balansira između Filipovićeve arhitekture, koju smješta u širi kontekst, i životnih okolnosti ovog arhteka koje su ga učinile onim što danas jest.