Slavka Pavić, jedna od naših najvećih živućih fotografkinja, koja je u listopadu napunila devedeset i jednu godinu, neumorna je kroničarka života grada, ali i kulturnih zbivanja. Susrest ćete je na otvaranjima mnogih izložbi, vedru i nasmijanu, uvijek ima lijepu riječ za svoje kolege, ne odlazi iz kuće bez fotoaparata, na raznim otvaranjima bilježi vlastite dojmove.
I dok smo na nedavnom Art Omatu, prodajnoj izložbi u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika, primjerice, imali prilike vidjeti njezine radove koji datiraju neposredno poslije Drugog svjetskog rata, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, a koje je izložila uz radove svojih u većini slučajeva mlađih kolega, sada, do 20. siječnja u Studiju Galerije Josip Račić pokazuje svoje najnovije radove nastale u proteklih nekoliko godina.
Slavku Pavić, podsjetimo, upoznali smo prije nekoliko godina kada je, uz radove Toše Dabca, Đure Janekovića i njih još nekoliko, izlagala na Hrvatskim danima u Francuskoj, a javnosti ju je predstavila teoretičarka fotografije Marija Tonković. Fotografirati je počela sa svojim rano preminulim suprugom, znamenitim Milanom Pavićem.
Taj smo njezin poslijeratni opus zapamtili ponajviše po fotografiji mladića na biciklu koji vodi konja i odlazi iz Novoga Zagreba, koji se tada ubrzano počinje graditi: fotografija je snažan vizualni simbol odlaska starog i dolaska novog, na što upućuje i sam naziv fotografije “Odlazak, Novi Zagreb”. Nakon spomenute fotografije i ubrzane izgradnje koja je uslijedila, pejzaž Novog Zagreba nepovratno se promijenio.
Milana Pavića, svoga supruga, poznatog po poslijeratnim fotografijama obnove čitave zemlje, upoznala je četrdesetih godina u vlaku na relaciji Zagreb - Daruvar. Iz Daruvara su oboje rodom. Tadašnja studentica ekonomije brzo je shvatila da je fotografija izbor i za nju, nije pogriješila, njezini su radovi jednako precizno definirali duh vremena, kao i radovi spomenutih njezinih kolega, pa i pokojnog supruga.
Danas kaže da dobar dio svoje vitalnosti duguje upravo fotografiji, ona je tjera da se kreće, u potrazi za najboljim kadrom. Fotografije koje je izložila u Studiju Galerije Račić snimljene su upravo u ovom izložbenom prostoru. I dok teoretičari sve čvršće utvrđuju važnost njezina opusa u poslijeratnoj fotografiji, ona izlaže suvremene prizore. Bilo detalje pojedinog umjetničkog djela s pojedine izložbe, bilo ljude. Neki joj poziraju, druge su, pak, fotografije spontane.
Na izložbi, primjerice, fotografa Josipa Klarice, zabilježen je fotograf Mio Vesović kako snima nju, potom kipara Nikolu Vrljića snimila je uz radove s njegove izložbe “Odbjegli”. Kustosica izložbe je Lana Šetka, koja se također može vidjeti na jednoj od fotografija. Jedna od najzanimljivijih fotografija autoričin je autoportret u izlogu izložbenog prostora.